Marijana Ivanov

O budućnosti se promišlja vjerojatno otkako je čovjeka kao svjesna bića, no streljiv razvoj tehnologije u posljednje vrijeme zamišljanje bliske surađnjice učinio je opipljivijim nego ikada. Još su se donedavno spravice u raznim knjigama, serijama i filmovima smatrale čistom utopijom, igralištem mašte, no danas je malotko spreman olako odbaciti kao neostvarljiv bilo koji koncept smišljen u popularnoj znanstvenoj fantastici. Danas se gotovo sve čini dosežnim, pitanje je jedino – kada. Za razliku od sfere tehnologije i znanosti u kojoj se stvari mijenjaju gotovo tjednim ritmom, razvoj društva nije tako gibak i napreduje često sporije nego što nalažu tehnologija i širi uvjeti. Ako se već društvo u cjelini ne mijenja previše ili se mijenja nekontrolirano u neželjenim smjerovima (otuđenje ljudi, površnost, kratka pozornost i pamćenje, pomiješanost točnoga s izmišljenim…), nabolje se mijenjaju dijelovi života o kojima većina do jučer nije ni razmišljala u kontekstu tehnologije, poput usluga državnog aparata. Pametna vlast (bolje rečeno pametna država) ili ‘smart government’, skupni je naziv koji obuhvaća često lagan, ali nezadrživ iskorak jednog od najotpornijih organizama na promjene, državne birokracije i usluga, odnosno, šire gledano, općeg funkcioniranja suvremene države prema novim tehnologijama.

Primjeri novog doba S obzirom na bogatstvo tehnologije na raspolaganju mnogo je područja na kojima se taj trend očituje i načina na koje to čini, premda u skladu s različitim mogućnostima i stupnjevima razvoja pojedinih država varira od zemlje do zemlje. Dok se u razvijenom svijetu znatno brže prihvaćaju moderni alati za kompletiranje zadaća iz sfere javnoga, u zemljama poput Hrvatske internet, jedan od najvećih izuma ljudske raste, tek polako postaje jedan od instrumenata olakšavanja života građanima i službenicima. Projekt e-građanin zaživio je nedavno (napokon) i redovito se dograđuje novim uslugama i mogućnostima koje znatno olakšavaju odnos građana s birokracijom. Putem osobnog pretinca, dostupnog i za pametne telefone, građani mogu dobivati obavijesti raznih državnih tijela, kao i s pomoću interneta kod kuće ispisivati sami mnoge dokumente, poput rodnog lista, umjesto čekati po raznim uredima. Naravno, mogućnosti su mnogo veće, no svaki je napredak dobrodošao i usluga se redovito poboljšava. Za tu vrstu usluge katkad se upotrebljava naziv ‘samoposlužna vlast’ (engl. self-service government). Drugi primjer ‘novog doba’ jest uporaba društvenih mreža, jedne od novih faza u razvoju interneta. Nije zato neobičajeno da policija ondje objavljuje fotografije ili videozapise s nadzornih kamera kako bi lakše pronašla osumnjičene. Mnogo je bliži primjer e-sigurnost, projekt hrvatskog MUP-a u sklopu kojeg će policajci nositi kamerice na sebi tijekom intervencija i imati tablete s pomoću kojih će lakše obavljati administrativni posao na licu mjesta. Osim što znatno povećava djelotvornost državne uprave i štedi novac, takvo uvođenje suvremene tehnologije u svakodnevno funkcioniranje osnovnih službi ima i pozitivnu eksternaliju – jačanje povjerenja građana u javne institucije, pa čak i produbljivanje demokracije i sudjelovanja građana u svakodnevnom djelovanju države, kakvog je oduvijek nedostajalo.

Internet je, jasno, u temelju pametne države i njegova upotreba ovisi o području njezina djelovanja. S tim usko povezana tehnologija, zapravo ekstenzija, jest računarstvo u obliku, ‘cloud computing’. Baš kao i tvrtke koje se sve više koriste udaljenim serverima za pohranu raznih podataka, i države počinju uvidati korist od takve usluge, po najviše zbog njezine financijske isplativosti. Prema časopisu Forbes, razina prihvaćanja te digitalne usluge u Americi prestaje biti samo testiranje vode i postaje ubrzano uobičajeno rješenje. Osim ušteda prelazak javnih institucija na oblak sa sobom u mnogim slučajevima povećava razinu sigurnosti podataka (iako tu ima različitih isku-

stava i u skladu s time škola misli), prilagodljivost različitim potrebama, jednostavno i kontinuirano poboljšavanje usluge te laku primjenjivost na različitim područjima. Trend u toj zemlji pokrenut u sklopu politike ‘Cloud First’, čiji je smisao bio natjerati savezne institucije da pri svakom uvođenju nove tehnologije razmotre računarstvo u oblaku kao primarno rješenje, u početku je sporao davao rezultate, ali američka država sve brže uvodi tu tehnologiju.

Iz nekog razloga godina 2020. izvor je stalne fascinacije današnjeg društva, kao da će se nešto kolosalno dogoditi baš do tog roka. Općenjenost Europske unije tim datum odavno je poznata i najvidljivija u programu razvoja ‘Obzor 2020.’, ali i revizorska tvrtka Deloitte pokrenula je projekt ‘Gov2020’ u kojem ekstenzivno istraživanjem na svim relevantnim područjima pokušava zamisliti kako će izgledati pametna država do 2020. Ta godina, jasno, služi ponajprije kao simbol bliske budućnosti u kojoj bi svakodnevni život trebao izgledati osjetno drugačije nego danas, uzimajući u obzir ne samo ono što se može očekivati već i ono što je moguće. U detaljnom pokušaju oslikavanja 2020. Deloitte se oslonio na više od tristo razgovora vođenih nekoliko godina s glavnim stručnjacima iz poslovnog svijeta, znanstvene zajednice i javnih ustanova, ali i na doprinos stotina različitih stručnjaka na svim relevantnim područjima i iz cijelog svijeta. Istraživanje je podijeljeno u dvije osnovne skupine, pokretači i trendovi, koje se dalje dijele na podskupine. Prvi su, kao što se može pretpostaviti, činitelji koji utječu na kontekst djelovanja vlasti prema građanima. Deloitte ih je definirao 39 i podijelio u šest skupina (demografija, ekonomija, društvo, digitalna tehnologija, kiberfizička tehnologija, eksponencijalna tehnologija). Trendovi su pak vjerojatne ili samo moguće promjene u različitim sferama države. Njih je 194 i dijele se na osam kategorija (velike promjene, obrana, obrazovanje, energija i okoliš, zdravstvo, ljudske usluge, zakon i pravda, prijevoz). Kao što se i iz ovoga načelnog pregleda može zaključiti, pristup je precizan i sveobuhvatan te pomno razdijeljen na niti između neke tehnologije i učinka koji će ona, ili bi mogla, imati na izgled države.

Običan građanin neće u svakodnevnom životu percipirati većinu tih veza iako će, sigurno, mnogi na svojoj koži osjetiti bar dio svega što se sprema, no stvari poput digitalne samoposluge i računarstva u oblaku dio su te velike promjene. Iako je područje stvarnih i potencijalnih promjena uistinu široko, za prosječnog građanina samoposlužno je rješavanje raznih dokumenata, potvrda i dozvola uvjerljivo najočitiji i najopipljiviji ishod novoga tehnološkog doba, no i mnogo drugih stvari, od kojih je većina navedena u sklopu Deloitteova projekta, vjerojatno će se neprimjetno ušuljati u naše živote. Mnogi osjećaju i nešto drugo premda mu nisu dali ime ili to shvatili kao novi trend – ekonomiju otvorenu talentima (engl. open talent economy). Riječ je o definiranju trenda koji postoji već neko vrijeme, fleksibilnijem zapošljavanju angažiranjem ljudi za određene projekte ili na određeno vrijeme te ‘freelancera’ i drugim oblicima kratkoročnog zaposlenja. To mnogi odavno osjećaju na svojoj koži i ne gledaju na to blagonaklono kao tvrtke i analitičari. Zamišljajte budućnosti javnih usluga uključuje i taj pomak premda je sigurno da u javnom sektoru neće ići lako i brzo. Državna administracija u svakoj je zemlji posebno zaštićena skupina koja se srčano opire pokušajima relativiziranja svoga radnog odnosa, no čini se da će i u tom smislu država početi mijenjati stvari i kretati se prema ‘open-talent governmentu’. Mnogo drugih stvari većinu će dotaknuti samo posredno.