Obnova je znak procvata

Hrvatska je postala najveći kupac najsuvremenijih strojeva za obradu metala u široj regiji. Držanje tehnološkog koraka sa svijetom jedini je način da se zadrže strani kupci i otvore nova tržišta, pogotovu nakon niza godina bez ulaganja. Vo vam je najveća priča, šestosna numerička mašina, 12 tona nosivosti, jedina u Hrvatskoj – s ne-skrivenim ponosom govori Duško Radović, vlasnik Teh-cuta, vodeći nas od stroja do stroja, robota, 3D skenera, u prepunom pogonu smještenom u prostoru bivše tvornice Jedinstvo. Teh-cut je specijaliziran za proizvodnju alata i specijalnih strojnih elementa na CNC strojevima i u Hrvatskoj je, pa i šire, tehnološki vrh. Unatrag 15 godina uložio je više od 20 milijuna eura samo u tehnologiju, a u posljednjih godinu i pol 2,5 milijuna eura, uglavnom u obradne centre s pet osi. Radović je bivši košarkaš koji je sportsku karijeru u 26. godini zamijenio strojarskom, a 1991. upustio se u privatni biznis osnovavši Teh-cut. Krenuli su s jednim čovjekom, a danas u dvije tvrtke, alatnici i proizvodnji rezervnih dijelova za nuklearne elektrane američkog Westinghousea zapošljavaju 70 ljudi i ostvaruju prihod od 60-ak milijuna kuna, od čega je 99 posto u izvozu. Alate izrađuju za ljevaonice koje proizvode dijelove za automobilsku industriju i elektroindustriju, najviše u Njemačkoj, Austriji i Italiji. – Oduvijek sam mislio da ne možemo biti konkurentni u lohom-poslu s malo dodane vrijednosti, za tu priču ima mnogo jeftinijih država. Trebalo je otići na tehnološki višu razinu, u kompleksnije strojeve, tehnologije, softer – kaže Radović. Taj je recept bio uspješan, ali put je bio trnovit.

Nedavnim pojačanim ulaganjima u nove strojeve, iako je to u njihovu slučaju konstanta od početka, Teh-cut je dio trenda koji je zavladao hrvatskom metaloprađivačkom branšom. Taj rast ulaganja u strojeve i opremu potiču povećana potražnja s europskog tržišta i ulazak Hrvatske u EU, ali i dosadašnja niska tehnološka razina s kojom se više nije moglo konkurirati na zahtjevnim tržištima. Svake godine podiže se tehnološka razina, a s njom i konkurentnost naših poduzetnika na stranim tržištima. To se posebno osjeća posljednjih godina kad je u Hrvatsku uvezeno više od 400 novih, tehnološki vrlo zahtjevnih strojeva za obradu metala. Iz svojeg iskustva možemo reći da su u Hrvatskoj trenutačno najveća ulaganja u nove tehnologije, što je u susjednoj Sloveniji bilo zabilježeno do 2010. Sada se taj trend preselio u Hrvatsku, koja dominira u regiji – kaže Željko Ranković, direktor tvrtke Microut Europe, europskog predstavništva tajvanskog proizvođača strojeva za obradu metala Buffalo Machinery koji je nedavno otvorio prodajni i servisni centar za ovu regiju u Samoboru. Ranković kaže kako najveća potražnja u ovom trenutku stvaraju male i srednje tvrtke iz sjeverozapadne Hrvatske, riječkog područja, Međimurja i Moslavine. Uglavnom se bave proizvodnjom metalnih konstrukcija, poljoprivredne mehanizacije te uslužnom proizvodnjom dijelova za automobilsku, prehrambenu, željezničku industriju te brodogradnju. Tih 400 strojeva uvezenih u posljednjih nekoliko godina uglavnom je postavljeno u pogonima takvih tvrtki. Ranković kaže da je riječ o povećanju od stotinjak posto u odnosu na razdoblje prije 2009. – S obzirom na to da sam u metaloprađivačkoj industriji više od 30 godina, mogu reći da naša industrija doživljava procvat. Ulaganje u obnovu proizvodnog parka, tehnologiju i edukaciju proizvođači su prepoznali kao put prema inozemnom tržištu. Fondovi EU uvelike su pridonijeli trendu ulaganja i vjerujem da ćemo u sljedećih deset godina sigurno osjećati rezultate tih ulaganja – ističe Ranković.

Teximp, međunarodna kompanija specijalizirana za prodaju i servis strojeva za obradu metala, od početka 2015. instalirala je više od 50 CNC strojeva. Ako se trend nastavi tim tempom, imat će bolju godinu od prethodne, rekordne godine. Teximp, čiji je osnivač Vlado Vukoja, lani je otvorio tehnološko-servisni centar u Zagrebu, a samo je Teh-cut u posljednjih osam mjeseci od njega kupio četiri stroja. – Pozitivan se trend nastavlja. Uglavnom je riječ o potražnji za strojevima za obradu metala gledanjem, tokarenjem, bušenjem. Također primjećujem velik rast proizvodnje i izvoza u metalnim konstrukcijama, odnosno u rezanju metala laserom, plazmom, u savijanju, zavarivanju konstrukcija i lakiranju. Trend je izrada što većih metalnih konstrukcija i volumenom i težinom (do sto tona), u tome smo izrazito konkurentni na zapadnom tržištu – kaže Dag Materljan, direktor Teximp Zagreb, dodajući da su mali i srednji poduzetnici još glavni pokretači, ali da i veliki pokazuju znakove oporavka (brodogradnja, Đuro Đaković). Materljan procjenjuje da će taj pozitivni trend trajati bar do 2020., a vjerojatno i dulje. To pokazuju Teximpova iskustva iz Slovenije, Češke, Slovačke, Bugarska, a posebno iz Rumunjske nakon ulaska u EU. – I kod nas se dobro krenulo, a o utjecaju ulaska u EU i dostupnosti popratnih fondova ne treba se mnogo diskutirati, to je neprocjenjivo – kaže Materljan. Zbog veće potražnje za strojevima i Teximpu je prošla poslovna godina bila jedna od najboljih u njegovoj povijesti, u Hrvatskoj i u cijeloj Teximp grupaciji sa sjedištem u Švicarskoj. Od 2013. ostvaruje godišnji porast prihoda od 30 do 50 posto, a broj zaposlenih povećao se za 50 posto. Tvrtka planira razvijati ‘egzotične’ strojarske grane kao što su najpreciznija mjerenja (u točnosti od 0,0001 mm) s pomoću 3D mjernih uređaja, mjernih ruku te visokoprecizno skeniranje izradaka, elemenata i gotovih sklopova. – Hrvatska je još na početku, ali ako nastavimo ovim tempom razvoja i prihvaćanja novih tehnologija, mogli bismo u pet godina dosegnuti dovoljno visoku proizvodnu razinu da možemo ravnopravno konkurirati na sve zahtjevnijem tržištu EU. Naše su prednosti još malo niža cijena rada uz dobrou stručnost i tradiciju u metaloprerađivačkoj branši. S vremenom će cijena rada rasti, kao i naše etabliranje u industrijskim procesima EU. Kad se za nekoliko godina dokažemo kao pouzdan partner koji ima zadovoljavajuću kvalitetu i održive rokove, cijene proizvoda i usluga logično će rasti do razine EU – kaže Materljan, ističući da su domaći metaloprerađivači su sve prisutniji na tržištu EU, ali da ima još mnogo prostora za širenje.

U posljednje se vrijeme proizvodnja i uvoz dijelova prebacuju s Dalekog istoka u Europu, što je također jedan od razloga rasta potražnje za proizvodima i uslugama hrvatskih tvrtki koje se sad imaju šansu uklopiti u taj trend. Boteh iz Viškova jest obrt od 20 zaposlenih koji se bavi proizvodnjom i strojnom obradom metala, 99 posto izvozi, a u posljednjih godinu dana uložio je u novu, veću halu od 500 m2 i novi stroj s pet osi. – I prije ulaska Hrvatske u EU radili smo na stranim tržištima, ali sada su pristup, isporuka i papirologija mnogo jednostavniji. Kako raste potražnja u Europi, i nama raste posao. Kad jednom postanete partner od povjerenja, oni to znaju cijeniti iznad svega, zato očekujemo da će godine pred nama biti sve bolje – kaže vlasnica Marija Bonifačić.

Metaloprerađivačka tvrtka Oniks iz Čazme u posljednje je dvije godine u novu opremu i tehnologiju obrade metala investirala oko dva milijuna kuna. Radi se o investicijama u nove CNC strojeve za obradu metala, vertikalne obradne centre, modernu tokarilicu te u CAD/CAM softver. Gotovo svi su njihovi kupci iz Njemačke, a uglavnom je riječ o automatizaciji i robotizaciji u medicini, autoindustriji i sličnom. – Potražnja za našom uslugom strojne obrade porasla je u posljednje dvije godine, ali isključivo zbog toga što su i naš inozemni kupci povećali obujam poslovanja. S obzirom na to da s postojećim kupcima surađujemo godinama, ulazak Hrvatske u EU nije nam donio rast poslovanja, osim što je uvelike olakšan transport robe i možemo brže reagirati na zahtjeve kupaca – kaže vlasnik Berislav Kolar.

No priča općenito postaje malo sumornija kad se uzme u obzir odakle se kreće. Metaloprerađivačka industrija u Hrvatskoj je u usporedbi sa zemljama u okružju zamrša, a alatničarstvo gotovo nestalo. Samo u Sloveniji ima 300-tinjak tvrtki poput Teh-cuta, a kod nas je na životu ostalo samo nekoliko alatnica. Kad se pogleda metaloprerađivačka djelatnost u širem smislu, brojčano je situacija mnogo bolja, ali i mnogo je više lohn-poslova u kojima je relativno malen udio dodane vrijednosti. Osim faktora Europske unije povećana potražnja za novim strojevima među hrvatskim metaloprerađivačima rezultat je i činjenice da sa starom opremom više ne mogu biti konkurentni jer su zahtjevi za brzinu izrade i isporuke sve veći. Zapravo, tko god sada želi raditi za zapadnoeuropsko tržište, mora ulagati u nove tehnologije. Najveći je problem pak kroničan nedostatak kadrova. – Ne možemo naći kadrove. One koji izlaze iz srednjih škola moramo još tri godine sami educirati da bi mogli doista raditi. Stari, iskusni kadrovi sa znanjem odlaze u mirovinu, a mladih nema – kaže Radović.

Iako su pozitivni trendovi i povećana ulaganja u domaćoj metalskoj industriji više nego dobrodošli, treba imati na umu da kasnimo u modernizaciji i da se u drugim zemljama već pojačano ulaže u automatizaciju. Osim toga, dugoročno bi trebalo ući u proizvodnju finalnih proizvoda, ne samo dijelova, premda bismo sada bili sretni i da proizvodimo dijelove u mnogo većoj mjeri. Potencijala svakako ima, samo što nema jasne strategije, od osiguravanja kadrova do povezivanja i udruživanja. A u ovoj je industriji jedino sigurno sljedeće: ako se dvije-tri godine ne ulaže u tehnologiju, ispada se iz igre.