U napređenje sustava pružanja socijalnih usluga stalan je proces uvjetovan prije svega potrebama društva, a zatim i evolucijom socijalnih usluga te iskoracima u tehnološkim platformama potrebnim za njihovu isporuku. Naime, upravo novim socijalnim inovacijama i inovativnim naknadama i/ili tehnologijama može se učiniti kvalitetan napredak u poboljšanju svakodnevnog života građana i rješavanja brojnih društvenih izazova.
Dugo su nacionalni sustavi socijalnih usluga u mnogim zemljama bili podinvestirani u kontekstu ICT-a i pratećih alata za obradu podataka i izvještavanja. Rezultat toga bila je izoliranost internih organizacijskih jedinica te povezanih institucija odnosno limitirana suradnja među njima, postojanje silosnih podatkovnih sustava, fragmentacija i dupliranje usluga, neefikasnost i sporost procesa, generiranje nepotrebnih troškova te mogućnost različite interpretacije generiranih informacija.
No već danas socijalne službe i relevantni državni zavodi relativno jednostavno mogu implementirati i koristiti se tehnologijom da bezbolno i bez složenih procesa reorganizacije ruše birokratske silose te komunikacijske i informacijske barijere. Upotrebom mobilnih tehnologija, usluga u oblaku i prilagođenim internim društvenim mrežama socijalni radnici mogu se povezati sa svojim kolegama i drugim stručnjacima radi razmjene informacija, koordiniranja usluga, razrade planova te ažuriranja informacija o rješavanju problema korisnika usluga. Također, trenutačno se u svijetu pojavila nova paradigma – socijalna inovacija, a koja podrazumijeva uvođenje novih modela koji na disruptivan način utječu na unapređenje socijalnih usluga građana. Usredotočenost socijalnih inovacija je na kreiranju novih socijalnih modela i unapređenja kvalitete života, ne imajući fokus na koristi pojedinaca i organizacija.
