Izborni profiteri TKO ĆE PODIJELITI 40 MILIJUNA KUNA

Najveći dobročinitelji hrvatskom gospodarstvu bit će dvije najveće stranke. Iznosi se ne otkrivaju, ali na prošlim parlamentarnim izborima HDZ i SDP potrošili su osam puta više od svih ostalih stranaka i nezavisnih lista zajedno.

Hrvatsko društvo možda neće previše profitirati od ‘festivala demokracije’, no to ne znači da neće gospodarstvo. Preizborne kampanje nisu samo sjajna zabava za široke mase, one su i unosan izvor zarade za niz ‘industrija’ na koje se oslanjaju političke stranke u svojoj promidžbi. Prema Dragana Zeliću iz GONG-a, ukupna cijena prošlih parlamentarnih izbora 2011. bila je oko 35 milijuna kuna, iako se može naći i druge izračune koji dosežu pedesetak milijuna. Demokracija osim one teže izračunljive ima i opipljivu cijenu, što uopće nije loše za sve koji u njoj sudjeluju poslovno. Koliki god bio točan iznos, riječ je o nezanemarivoj količini ‘svježeg novca’ dostupnog svake četiri odnosno pet godina, ako isključimo lokalne izbore, koju zarade marketinške i PR agencije, tiskare, telekom, pokoji iznajmljivač dvorana, tvrtke za catering, mediji, pjevači i zabavljači. Koliko će se obrnuti u ovoj kampanji i tko će koliko potrošiti, može se zasad samo nagađati, najviše zato što su dvije najveće stranke spremne s podacima izračunati u javnost tek nakon završetka izbora. To poručuju iz SDP-a, a iz HDZ-a nisu ni odgovorili na upit, ali može se pretpostaviti da bi bio sličan.

Teško je reći koliko će stranke potrošiti u ovoj kampanji, što ovisi o količini donacija i ostalim sredstvima kojima raspolažu, primjerice javnim sredstvima koje dobivaju na godišnjoj razini iz državnog i lokalnih proračuna ovisno o zastupljenosti u predstavničkom tijelu. U skladu sa Zakonom o financiranju političkih aktivnosti kandidacijske liste mogu potrošiti najviše 1,5 milijuna kuna po izbornoj jedinici. Nadamo se da će nadzor financiranja izbornih kampanja biti učinkovit kako bi bilo manje novca ‘ispod stola’ za financiranje izborne kampanje – kaže Zelić. Jednostavnom matematikom, dakle, najveći je mogući iznos po svakoj stranci 15 milijuna kuna, no samo će se HDZ i SDP moći približiti tom iznosu. Ukupnoj izbornoj injekciji gospodarstvu, kako sugerira Zelić, može se dodati još koji milijunčić izvan knjiga. Čini se stoga da će trošak (zarada) od ovogodišnjih parlamentarnih izbora biti 40-ak milijuna kuna, pri čemu će najveći dobročinitelj raznim tvrtkama biti dvije najveće hrvatske stranke. Prvi su sljedeći Milan Bandić sa svojom strankom Bandić Milan 365, čiji je proračun oko 2,4 milijuna kuna, i HDSSB s oko milijun kuna.

Ostalim se manjim strankama pak neće pretjerano okoristiti iako će u zbroju to biti dobar priljev ekstra novca. Most namjerava prikupiti 300-tinjak tisuća kuna, prije svega donacijama građana i simpatizera, o čemu će i ovisiti količina naručenih letaka i plakata, a razbacivati se novcem na reklame u medijima i skupu promidžbu, kažu, ne žele. Jednako će mršav ručak jesti oni kojima se ORaH obrati za usluge. Predviđeni proračun iznosi samo sto tisuća kuna, a u promidžbi programa u stranci prije svega će se oslanjati na terenski rad s građanima i suvremene tehnologije, odnosno komunikaciju na svojoj internetskoj stranici i društvenim mrežama. ‘Građanima ćemo svoj program predstaviti u sklopu ‘Izborne kuharice’ i dijeliti kreativne delicije. Naš je proračun stoga predviđen za pokrivanje troškova tiskanja materijala, prehrambenih domaćih proizvoda te kampanju na društvenim mrežama. Kampanju ćemo financirati donacijama, članarinama te prodajom stranačkih artikala, odnosno parfema.’ Potonje je novost na ovim prostorima, ORaH je nedavno predstavio svoje uniseks parfeme kao oblik financiranja stranačkih aktivnosti.

Malo više namjeravaju potrošiti u stranci Pometno, oko 150 tisuća kuna, od kojih je dosad otpalo 110 tisuća na komunikaciju, promidžbene materijale poput bedževa, majica i letaka te logistiku. Naprijed Hrvatska, dio koalicije Uspješna Hrvatska, već je pokazala kako se s malo novca može privući pozornost. Njezin antispot, kako nazivaju iznimno jeftino koncipiran promidžbeni videouradak, javnost je dočekala s podsmijehom, no svi znaju da nema lošeg publiciteta osim vlastite osmrtnice. Uspješna Hrvatska, koja uključuje Narodnu stranku – reformiste, ukupno namjerava potrošiti oko 750 tisuća kuna, od čega je već utrošeno oko 540 tisuća.

U tvrtkama su bili jednako rezervirani prema procjenama eventualne zarade od izbora i škrti na podacima. U Narodnim novinama, zaduženima za tiskanje glasačkih listića, zasad ne žele nagađati o iznosima ili količini jer nisu utvrđeni svi detalji. Ako su prošli parlamentarni izbori pokazatelj, samo će NN podebljati bilancu s otprilike 1,4 milijuna kuna, koliko je stajalo tiskanje listića 2011. U ovom slučaju, doduše, novac ostaje u obitelji jer su Narodne novine državna tvrtka. Iz jedne od najpoznatijih hrvatskih agencija za tržišno komuniciranje Brukete&Žinića potvrdili su angažman za SDP, no nisu željeli iznositi nikakve detalje prije kraja kampanje. ‘Angažirao nas je SDP, a o detaljima ne možemo govoriti jer je kampanja u tijeku. Naručitelj kampanje u javnost će izaći s finalnim iznosima kad kampanja završi, kako to nalažu zakonski propisi’, kratko su objasnili iz agencije. Načelne procjene govore kako velike stranke potroše oko pola predizbornog proračuna upravo na oglašavanje, tako da su mediji i marketinške agencije među najvećim profiterima od kampanje, s tim da lavovski dio kolača, logično, ide nacionalnim medijima. Za primjer, HRT 30 sekundi spota na Prvom programu naplaćuje 18 tisuća kuna u udarnom terminu od 19 do 21 sat, što pada na 10,5 tisuća kuna između 21 i 22 sata. ‘Pornoterm’ pak, onaj iza ponoći, vrlo je povoljan i dostupan onima koji bi svakako na nacionalnu televiziju, a ne mogu baš mnogo uložiti. Od ponoći do jedan ujutro 30 sekundi uvjeravanja birača stoji pristupačnih 600 kuna; to su osnovne cijene za ilustraciju troška. Postoje, recimo, paketi za direktne oglašivače (oni koji se ne koriste posrednikom za zakup prostora), što mijenja cijenu itd. Druga su varijanta oglašavanja veliki plakati, već od 1800 kuna na 14 dana (minimum trajanja kampanje) i s osvjetljenjem, što znači da se nečije lice može smiješiti građanima već od 25.200 kuna.

Iznenađenje ove predizborne kampanje osjetno je slabiji angažman PR agencija i stručnjaka, osim medija obično najvećih dobitnika kampanja. Većina najpoznatijih PR stručnjaka i njihove agencije (Manjgura, Millenium, Quadrans, Madison, Hauška&partner) neće raditi za političke stranke ovaj put, barem ne u službenom kapacitetu, jer su, kako tvrde, usmjereni na rad s privatnim sektorom i gospodarskim subjektima. Od onih koji rade na kampanji ističu se IM&C Ankice Mamić, i Dražena Lejo (Maksima komunikacije), koja surađuje sa strankom Pometno. U IM&C-u upozoravaju kako se PR agencije ne može smatrati ‘profiterima’ od predizborne kampanje zato što velikim proračunima zapravo raspolažu marketinške agencije koje vode i zakupljaju oglasni prostor te dodaju kako Ankice Mamić kao dugogodišnja prijateljica savjetuje Radimira Čačića. Većina je tvrtki veoma samozatajna oko angažmana u političkoj kampanji, pa je laički zaključiti da se u raznim blagajnama na prakticiranju demokracije okrene savsm solidan iznos. Onda opet, ako ne košta, ne vrijedi.