Na trećoj međunarodnoj konferenciji ‘Kontroling – ekonomski partner menadžmenta’, koja se održava 5. studenoga u zagrebačkom hotelu Westin, prvi put u Hrvatskoj dodjeljujemo nagradu za najbolji kontroling-projekt. O važnosti kontrolera govorit će i Siegfried Gänßlen.
-
Što je najvažnije za kontrolera kako bi pridobio pozornost i povjerenje menadžera? Što je vama kao menadžeru najviše smetalo kod kontrolera u vašoj tvrtki? – Za kontrolera je najvažnije razumjeti cjelokupni vrijednosni lanac, razumjeti tržišta i kupce, brzo izvještavati, gledati u budućnost i ne baviti se prošlim. Brojke moraju biti transparentne. Nemojte samo izvještavati o statusu, podržite vaš menadžment u rješavanju problema i odstupanjima, predložite zamjenska rješenja. Kontroler mora biti sparing-partner menadžmentu, mora zauzeti vlastito stajalište i ne predavati se olako samo zato što je riječ o menadžeru. Kao menadžer, gledao sam na kontrolera kao na istinskoga poslovnog partnera, a ne samo kao na nekoga tko se bavi izračunima. Kontroleri moraju biti i inovativni. Primjerice, upotrebljavali smo naš portal za kontrolere kao temelj za stvaranje portala namijenjenoga kupcima. Preko toga elektroničkog portala danas su našim kupcima non-stop dostupne željene informacije. Tako smo uštedjeli na radnoj snazi, a kupcima pružili dostupnost svih relevantnih podataka u stvarnom vremenu poput cijena, informacija o dostavi, proizvodnom statusu, datumu isporuke, statusu računa itd. Na sličan način radi i Amazon. Kupci dobivaju ponude za dodatne proizvode ili posebne akcijske cijene ili općenito posebne ponude.
-
Što se za vas promijenilo otkako ste napustili mjesto kontrolera i postali menadžer? – Čim sam postao glavni direktor, odmah sam postao javna osoba u središtu pozornosti mnogih strana: novinara, televizije kao i kupaca i zaposlenika. Išao sam na mnoge sajmove i izložbe, posjetio kupce i razne naše tvornice i uredi diljem svijeta. Svi su očekivali rješenja. Morate pokazati da ste vođa i, unatoč krizi, stvoriti pozitivnu atmosferu i pokazati optimizam kao 2009., istovremeno ne bježeci od trenutačne situacije. Morao sam djelovati kao posrednik između obiteljskih vlasnika tvrtke Black Forest i američkih tvrtki s dionicama na burzi koje su bile najveći dioničari. To je značilo da sam morao zauzeti jasno stajalište i boriti se za svoje ciljeve – nikada se ne predati!
-
S obzirom na to da smo u Hrvatskoj tek na početku razvoja kontrolinga i da ga menadžment još nije posve prihvatio, imate li kakav savjet koji bi kontroleri mogli jednostavno primijeniti i njime postići pozitivan učinak te osigurati da ga brže prihvate i menadžeri? – Nemojte biti samo statističar. Pripremite svoj menadžment tako da može pravodobno reagirati ako stvari krenu nagore. Učinite svoju dodatnu vrijednost za organizaciju vidljivom – nemojte samo kritizirati, predložite rješenja i podržite menadžment.
Erkki Tapio Ranta službeno je 1. svibnja preuzeo funkciju direktora Rafinerije nafte Rijeka. I to, kako su mediji pisali, mimo Uprave Ine – o svemu je odlučio Mol. Iako bi zbog toga neki mogli pomisliti drugačije, njegova je misija, tvrdi, transformacija Rafinerije Rijeka u modernu i konkurentnu europsku rafineriju. Međutim, za to Rafinerija mora platiti neku cijenu, a dio nje svakako će doživjeti organizacijske promjene, odnosno smanjenje broja zaposlenih. Dodamo li tomu odluku o drugoj fazi modernizacije, tj. gradnji pogona za obradu teških ostataka (engl. koking), koja se zbog nepovoljne porezne politike još čeka, Rantu čekaju veliki izazovi. Kao što sam kaže, radio je 25 godina u jednoj od najvećih europskih naftnih tvrtki Neste Oilu na raznim položajima u rafinerijama u Finskoj i inozemstvu, bio je zadužen za sigurnost, zaštitu okoliša i logistiku te je zapravo čekao priliku da primjeni akumulirano znanje. Dobio je u riječkoj rafineriji, za koju je uvjeren da ima budućnost.
-
Što je rafinerijskom stručnjaku poput vas bio motiv odlaska iz velikog Neste Oila i dolaska u Inu, odnosno Rafineriju nafte Rijeka? – Naravno, mnogo je razlika između Neste Oila i Rafinerije nafte Rijeka, svakako je drugačije, no mnogi su problemi jednaki. Uvjerem sam da riječka rafinerija ima potencijal i da treba opstati na današnjem nemilosrdnom rafinerijskom tržištu te poboljšavati svoje proizvodne procese i ukupnu učinkovitost. Radio sam na mnogo transformacijskih projekata, a transformacije su velik izazov.
