Mladen Hedjever

Digitalni logopedski set, proizvod zagrebačke tvrtke Tara centar, inovativno je djelo prof. dr. sc. Mladen Hedjevera koji je stečeno znanje i iskustvo uspješno primijenio u poduzetništvu. Na pokretanje posla odlučio se jer njegov fakultet za njegove ideje nije imao sluha.

Znanstvenik, sveučilišni profesor i inovator prof. dr. sc. Mladen Hedjever s Odsjeka za logopediju Laboratorija za slušnu i govornu akustiku Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu već je dvanaest godina i uspješan poduzetnik. Njegova tvrtka Tara centar d.o.o. proizvodi opremu i pomagala koje upotrebljavaju logopedi, audiorehabilitatori i defektolozi u radu s osobama s teškoćama govora i sluha. Digitalni logopedski set dijagnostički je uređaj za provođenje terapije prema posebnoj metodi, koja je kao i uređaj rezultat inovativnosti i dugogodišnjega logopedskog Hedjeverova iskustva. Digitalni logopedski set zahvaljujući obradi zvuka, najčešće govora, poboljšava i olakšava slušanje pa je koristan u terapiji različitih govornih poremećaja; poremećaja izgovora i mucanja te kod različitih poremećaja komunikacije gdje postoje teškoće slušne percepcije.

Taj uređaj upotrebljavaju zdravstvene institucije, vrtići, osnovne škole, centri za odgoj i obrazovanje, logopedi, poliklinike, zavodi i centri za sluš i govor, udruge…, odnosno više od 250 različitih institucija, kao i logopeda u privatnoj praksi u: Hrvatskoj, Austriji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Njegova primjena skraćuje trajanje terapije, logopedima olakšava rad i klijentima terapiju čini zanimljivijom.

Iako se još tijekom studija bavio inovatorstvom i na Inovi – 84 dobio brončanu plaketu za dva tehnička unapređenja za uređaje koji se upotrebljavaju u logopedskoj rehabilitaciji, Hedjever je spojio znanost i gospodarstvo tek 2003. godine. Dok je studirao logopediju, elektronika je mladom inovatoru bila hobi pa je redao izume, ali nije našao podršku u njihovoj komercijalizaciji. – Moj fakultet nije pokazivao interes da se moje tehničke inovacije komercijaliziraju i počnu proizvoditi, tada to i nije bilo jednostavno realizirati, iako je to mogla biti dodatna afirmacija i zarada i fakultetu i meni.

Fakultet mi je morao dati dopuštenje za izlaganje na Inovi i dobio sam ga, ali nakon potpisane izjave da neću potraživati nikakvu nagradu za tehničko unapređenje, na što sam prema zakonu imao pravo. Prije 20-30 godina, zbog nedostatka sredstava, opreme i elektrotehničkih stručnjaka, nisam mogao finalizirati svoje proizvode niti ih serijski proizvoditi. Kontaktirao sam neke ljude, ali nije bilo interesa jer riječ je bila o malim količinama proizvoda nepoznatog inovatora i nije bilo ekonomski isplativo. S druge strane, bilo je zainteresiranih među proizvođačima sličnih uređaja koji su htjeli uzeti moje ideje bez poštene partnerskog odnosa – prisjeća se Hedjever.