-
Prema vašem iskustvu, koji gospodarski činitelji najlošije utječu na poslovanje tvrtki? – Monetarna i fiskalna politika važni su činitelji. Monetarna politika orijentirana je prema onima koji imaju glavne troškove u inozemstvu, a prihode u zemlji. Ona preferira uvoz, a ne proizvodnju, stoga bi najprije trebalo promijeniti Zakon o HNB-u jer je sada odgovoran jedino za stabilnost valute pa vodi politiku precijenjene kune, uništavajući tako proizvodnju. HNB mora biti odgovoran za utjecaj monetarne politike na ukupno gospodarstvo u Hrvatskoj. Nadalje, zbog porezne politike gospodarstvo je konkurentno. U fiskalnom sustavu imamo 520 i više parafiskalnih nameta, treba ih postupno ukinuti. Nužne su i promjene u porezima na dobit i dohodak. Promjene u porezu na dohodak trebale bi pojačati potrošnju i morali bismo se također vratiti modelima u kojima se reinvestirana dobit ne oporezuje.
-
Takva se reforma ne može provesti bez ušteda na drugoj strani. A znamo da država štedi na drugima, ne i na sebi. – Zato treba drastično reducirati administraciju. Kod nas administracija nije servis građana, već ima ulogu gazde, a mi ulogu sluge. Osim toga mi donosimo stotine zakona na godinu, što samo govori o nestabilnu pravnom sustavu. On bi morao biti jamac stabilna i poštena gospodarskog sustava. Proizvodna reforma, reindustrijalizacija i obnova poljoprivrede, to su također područja u koje se mora krenuti. Dobro se kretnulo s OPG-ovima, no nedostaje tržište. Organizirano tržište riješilo bi poljoprivredni problem. Ako to ne može ni OPG ni veliki trgovci, onda to mora država. U svakoj lokalnoj jedinici morala bi biti otkupna stanica, a rješenje je svih poljoprivrednih problema jamstvo minimalnih otkupnih cijena za sljedeću godinu. Međutim, to nije moguće bez teritorijalnog preustroja jer je nemoguće da u svakoj od petstotinjak općina imate hladnjače, silose itd., stoga treba istodobno pokrenuti reforme u svim područjima i tako stvoriti povoljno investicijsko okružje.
-
U naprednom svijetu menadžeri bi trebali biti aktivni sudionici tih reformi, no u Hrvatskoj njihov imidž nije besprijekoran. Svojevrsna su mrlja na njemu i predstječajne nagodbe. – Zanimanje menadžera jedno je od najriskantnijih i najbolje plaćenih u svijetu, ali ako ne dajete rezultate, ništa vas ne može zadržati na položaju. Kod nas velike stranke stalno nam obećavaju da će zaposliti ljude. One to mogu učiniti samo u javnom sektoru, u kojem je to nepotreban i doseže zabrinjavajuće razmjere. Moraju stvoriti uvjete da privatna inicijativa zaposli što više ljudi.
-
Mislite da će nam novo/stara vlast na izborima donijeti reforme? – Mi u Hrvatskoj već smo se naviknuli da velike opcije, HDZ ili SDP, nude obećanja koja se uglavnom ne ispune. Tu ima mnogo populizma, jednokratnih mjera, a bez radikalnih reformi nema stvarne promjene. Velike stranke u nekim segmentima neće provesti radikalne reforme jer bi tako ugrozile vlastitu strukturu. Naime, dvije su reforme veoma važne: jedna je upravljanje državnim i javnim tvrtkama u kojima su na ključnim mjestima ljudi koji su u velikim strankama ili njihovim satelitima, a druga je teritorijalni preostroj. Gomila nepotrebnih jedinica lokalne samouprave također se sastoji od članstva tih stranaka. Pokrenuti reformu na ta dva područja značilo bi okrenuti se protiv vlastitoga stranačkog tijela. Prema tome, oni neće izvesti ozbiljne promjene jer da su to htjeli, mogli su i jedni i drugi već nekoliko puta. Međutim, s obzirom na to da mi tonemo već dugo, potpuno je jasno da se reforme moraju provesti, pa su i ta naša dva velika bloka očito spremna na neke. Bez reindustrializacije, bez promjene fiskalne i tečajne politike, okretanja proizvodnji neće biti moguće riješiti ključne probleme, a to su nezaposlenost i odljev mladih kadrova. Oni će, sasvim sigurno, morati prihvatiti neke od tih reformi. Vjerujem da će pobijediti jedna od te dvije velike opcije, no uvjeren sam da neće sama moći formirati vlast i da će morati koalirati s nekim trećim.
-
Te manje opcije sklonije su radikalnim promjenama, imaju konkretnije programe, no imaju li ikakve snage? – Ne znam koliko one mogu napraviti, ali zanimljive su. Problem je što nemaju infrastrukturu na terenu, a za to su se pobrinule velike stranke. U medijima kakvi su naši, s vrlo malo objektivnosti i malo jednakih izgleda za sve, nemoguće je informirati cijelo stanovništvo o postojanju drugih opcija. Pogotovo ne u ovako kratkoj kampanji, što nije slučajno. Međutim, mislim da će treće opcije imati dovoljno glasača i saborskih mjesta da budu nužne velikima da formiraju vlast. Veoma je važno pod kojim će uvjetima ta trgovina za vlast nastati jer, kako ste i sami rekli, manje su stranke sklonije radikalnim programima, no pitanje je koje promjene mogu izgurati i na što su spremne velike opcije. Stalno se provlači jedna važna stvar: nama velike stranke stalno obećavaju da će zaposlit ljudje. One to mogu učiniti samo u javnom sektoru, u kojem je to nepotreban i doseže zabrinjavajuće razmjere. Ja bih ih zamolio da ne zapošljavaju nikoga. One moraju stvoriti uvjete da privatna inicijativa zaposli što više ljudi jer je to onda zapošljavanje u stvaranju nove vrijednosti. Duboko sam uvjeren da je glavni posao svih političkih stranaka na vlasti stvaranje uvjeta za nova radna mjesta. Naravno, toga nema bez radikalnih promjena.
-
Moram priznati, bilo bi zanimljivo vidjeti koaliciju SDP-HDZ iako ne znam kako bi se bez javnog prepucavanja dogovorili čije će ime stranke biti prvo u nazivu koalicije. – Nažalost, neće koalirati jedan s drugim zbog animoziteta koji postoji između njih, ali u trenutku u kojem se Hrvatska nalazi to bi bilo i idealno i pametno. Mogu se dogovoriti o nekim ključnim ciljevima, postaviti stručnu vladu i kontrolirati ciljeve dok se ne ostvare ili bar dok se ne dogode ozbiljne promjene.
-
S obzirom na ono što nam se nudi u strankama, uz dužno poštovanje iznimkama, možda ne bi bilo loše početi s reformom kadrovske politike u samim strankama. Možda je to jamstvo uspješne provedbe bilo koje ideje, programa ili projekta. – To je pitanje čiste matematike. U svim strankama ukupno nema više od pet posto aktivnog stanovništva. Izbor najboljih ljudi vrlo je sužen, pa je nedovoljno kvalitetnih ljudi da se zadovolje ključna politička mjesta, a kamoli operativna. Ako proširite taj skup na sto posto stanovništva ili možda čak na strane menadžere, onda je izbor kvalitetnih ljudi koji će napraviti ozbiljan preokret doista velik.
MOLIM HDZ I SDP DA NE ZAPOŠLJAVAJU NIKOGA!
Obje naše velike stranke obećavale su stručne ljude, a onda su se na čelna mjesta strateških tvrtki postavljali prijatelji s kartanja. I vi ste došli u ovu vladu kao stručnjak pa ste izdržali samo mjesec dana, a uvjerili ste se da nije lako pomiriti struku i politiku ni u Zagrebačkom holdingu. – U Holdingu smo se razlišili oko izbora uprave. Napravili smo presedan u Hrvatskoj: u velikome državnom poduzeću prvi put u povijesti izabrana je uprava stručnjaka. Sastavljeni su menadžerski ugovori koji mjesto upravljanja determiniraju rezultatima. Skupština društva, nažalost, nije bila spremna na takve promjene, ali rezultati koji su postignuti pokazali su da smo na dobrom putu. U Vladu su me pak pozvali da im pomognem riješiti ključne probleme u Ministarstvu prometa. Napravio sam plan radikalnih promjena na koji Vlada očito nije bila spremna. Onda imate dvije opcije: ili spavate i ne radite ništa ili napravite ono čega se svi političari boje, a to je javnost, date intervju u kojem kažete da ova vlast nema snage za promjene i drugi dan dobijete otkaz. To je normalno. Neovisni stručnjaci ne mogu imati tutore u političarima koji će govoriti kako da se nešto napravi, pazeći pritom na osobne interese. U takvoj okolini ni stručnjaci ne mogu napraviti ništa. Političari moraju postavljati ciljeve, ali struka ih ostvaruje. Političari bi trebali imati samo ulogu kontrolora ili suca pa mijenjati ljude ako se ciljevi ne ispune.
Biste li se vratili u vladu? I kako biste vi reformirali hrvatsko gospodarstvo, gdje biste najprije počeli? – Dok mogu raditi, pomoći ću bilo kojoj vladini. Ali nikad kao poslušnik i nikad kao klimavac jer to ne vodi prema uspjehu. CROMA je prije pet godina napravila ‘masterplan’ za oživljavanje hrvatskoga gospodarstva u kojem piše što sve treba učiniti i kako. Tada su stranke prije izbora rekli da je previše radikalno, da ne treba trošiti kisik na to, a danas su prepisale gotovo 70 posto. Dakle, svima je jasno da nema rješenja bez reindustrijalizacije, promjene tečajne i fiskalne politike, upravljanja državnim tvrtkama, promjena u pravosuđu, zdravstvu, školstvu itd. Znaju što trebaju promijeniti, ali ne znaju kako.
To je pitanje izvršne pameti koja, nažalost, u političkim krugovima postoji samo u tragovima. – Niti je ima dovoljno niti su to ljudi koji znaju što raditi. Možda je najbolje objasniti na teritorijalnom prestroju, koji nije nikakvo veliko gospodarsko pitanje. Treba ga provesti vrlo jednostavno i brzo, to je moguće bez ikakvih problema. Lokalna uprava mora biti servis građana i zakonom treba propisati što svaka jedinica lokalne i regionalne samouprave mora činiti za svoje stanovništvo. Primjerice, svaka općina mora imati školu, vrtić, dom zdravlja, otkupnu stanicu za poljoprivredne proizvode itd. Isto se propiše za županiju i onda se donesu vrlo jednostavna pravila. Ona lokalna jedinica koja to može napraviti vlastitim prihodima ostaje lokalna jedinica, a ona koja ne može, mora se pridružiti, prema vlastitom izboru, prvoj do sebe. Navest ću i primjer Zagrebačkog holdinga. On je u godinu i pol smanjio broj ljudi za 1500. I nije se smanjila kvaliteta usluge. Zbog toga je tvrtka u prvih šest mjeseci ostvarila 200 milijuna kuna dobiti. Dakle, tvrtka koja je peto po veličini državno poduzeće i donedavno gubitaš sad ostvaruje dobit. Tim novcem može se napraviti svašta, ali krajnji cilj mora biti sniženje cijena usluga za gospodarstvo i građane. Znači, stvaranje boljih uvjeta. To je put kojim treba ići i to trebaju napraviti i HŠ, HV, HEP te niz državnih tvrtki koje upravljaju golemim resursima.
Koje biste vi sektore razvijali, projekte? I kojim modelom da nadžive jedan mandat? – Premaleni smo da razvijamo cijelu industriju, zato se trebamo usredotočiti na nišnu proizvodnju. Uspješni mali i srednji poduzetnici, kojih je sve više, ne mogu sami financirati vlastiti tehnološki razvoj pa bi fakulteti trebali razviti interdisciplinarne timove koji bi mogli rješavati konkretne razvojne probleme i to bi trebala poticati država. Ona mora poticati tehnološki razvoj i inovacije. Trebali bismo se okrenuti čistoj energiji, omogućiti distribucijskoj mreži da prihvati svu energiju iz obnovljivih izvora kako bi što više građana postalo proizvođačima čiste energije. U to bi trebalo uložiti oko pet milijardi kuna, što je malo manje od cijene Plomina. Imamo toliko mogućnosti da se razvijemo, toliko pozitivnih primjera koje ne gledamo. Pogledajte samo koliko je poljoprivrednih gospodarstava nastalo u posljednje vrijeme u dalmatinskom zaleđu, na kamenjaru. Za takve bi projekte trebalo pronaći povoljne kredite jer se oni relativno brzo vraćaju, a ne ulagati u jedan Plomin; umjesto njega može se napraviti tristo takvih gospodarstava. Zamislite, mi sastavljamo neo visno turističku i industrijsku strategiju, pri čemu nemamo ni državnu strategiju. Karikirano, na istom je području netko tko je omišljao industrijsku strategiju zamislio tvornicu, a onaj koji je omišljao turističku – hotel. Duboko se nadam, možda je to i naivno, da sve to dolazi do glava odgovornih političara i da postaju svjesni da se ne može živjeti jedan mandat te da će na kraju snositi odgovornost.
Možda ne bi bilo loše uvesti kaznenu odgovornost. – Možda. Da bismo izbjegli takve situacije, treba uvesti bilanciranje svake vlasti. Svaka vlast mora krenuti od stanja koje je zatekla i u primopredaji ustvrditi što ostavlja, onda bismo vidjeli stvarne rezultate. Lošu situaciju koju je naslijedila sadašnja je vlast još pogoršala pa je danas stanje lošije nego 2011. Možemo reći da se svaka vlast do sada zadužila za 10-ak milijardi eura. I dalje vodimo politiku proračunskog deficita. Zorni prikaz toga jest da je svaka četveročlana obitelj dužna jedan stan koji će otplaćivati ili u sklopu PDV-a ili parafiskalnih nameta, ali koji će morati otplatiti, a u njemu nikad neće živjeti. To je tragedija koju ignorira mnogo političara. Nadam se da novoizabrana vlast više neće.
