Zanemarimo li strateške projekte, neke od njih iznimno važne i samoj Europskoj uniji, kao što su LNG terminal na Krku koji muku muči godinama i razvija se sporije nego što to inače biva u energetici; Plomin koji je navodno dobio odbijenicu od Europske komisije na ugovor između japanskog Marubeni-ija i HEP-a te istraživanja i eksploatacija Jadrana, golemi projekt koji se htio izvesti munjevitom brzinom, ali je zasad odgođen – nešto se ipak gradi i radi. I planira, naravno. No teško da možemo konstatirati da je dinamično na tom tržištu, iako postoji opravdanje da su ulaganja u energetiku mahom dugotrajna, kompleksna, kapitalno intenzivna, poneka i politički obojena.
Što su ove godine radile neke od većih i vodećih kompanija u energetskom sektoru? Nastavile su sa započetim aktivnostima, održavalo se, moderniziralo, revitaliziralo, planiralo: elektrane, terminali, skladišta, iskoraci u regiju…
Ina je tako u prvih šest mjeseci ove godine uložila 549 milijuna kuna, ponajprije u domaće projekte istraživanja i proizvodnje, a iduće godine nastavlja s razvijanjem postojećih projekata, ulaganjem u razvoj i modernizaciju maloprodajne mreže, proizvodnim aktivnostima na postojećim naftnim i plinskim poljima te s velikim remontom u Rafineriji naftne Rijeka. Planiraju povećati i udio utrživih proizvoda gradnjom pogona za obradu teških ostataka, što je investicija vrijedna 400 milijuna dolara. No, kako kažu u toj kompaniji, još razmatraju sve okolnosti prije konačne odluke o izgradnji pogona, posebice pitanje vezano uz oporezivanje rafinerijskih gubitaka.
HEP grupa također je nastavila ulagati u rekonstrukciju i revitalizaciju postojećih proizvodnih kapaciteta (NE Krško, HE Zakučac itd.) te distribucijsku mrežu. Sada planiraju ulagati u nove proizvodne kapacitete, kao što su BE-TO Sisak, BE-TO Osijek, hidroelektrane te, primjerice, već spomenuti Plomin C koji bi se trebao realizirati strateškim partnerstvom, ali je pitanje hoće li to biti aranžman u kakvom je trenutačno zamišljen.
HEP planira ojačati i u segmentu obnovljivih izvora energije, pa je s njemačkim RWE-om, bivšim partnerom u Plominu, osnovao zajedničku tvrtku putem koje će razvijati projekte obnovljivih izvora u Hrvatskoj, a namjeravaju iskorićiti i na tržišta drugih zemalja JI Europe. Plinacro je posljednje dvije godine radio na brojnim razvojnim projektima čija bi potencijalna vrijednost, u slučaju realizacije, u idućem desetogodišnjem razdoblju mogla iznositi i do 1,2 milijarde eura. Najvažniji su među njima interkonekcija sa Slovenijom na postojećem pravcu Bosiljevo – Karlovac – Lučko – Zabok – Rogatec (investicija vrijedna 107 milijuna eura), projekt izgradnje triju kompresorskih stanica (projekt vrijedan 100 milijuna eura), tu je i poznati Jonsko-jadranski plinovod te projekt tranzitno-otpremnih plinovoda za LNG terminal na Krku.
Budući da je riječ o pozamašnim investicijama, u Plinacru ističu da su u njihovoj realizaciji ključni fondovi EU. Dostupan je fond za projekte od zajedničkog interesa EU, Connecting Europe Facility (CEF), a svi navedeni Plinacrovi projekti još od 2012. uvršteni su na Listu projekata od zajedničkog interesa EU (PCI lista). Plinacro preko CEF fonda ima mogućnost financiranja projekata koji nisu komercijalno isplativi, ali zato jesu ekonomski i društveno korisni. Budući da se gotovo svi naši projekti mogu svrstati u tu kategoriju, fondovi EU ključni su u investicijskom potencijalu Plinacra – ističu u toj kompaniji.
