U druga CEEP (Central Europe Energy Partners), neprofitno udruženje koje zastupa srednjeeuropske energetske interese te interese energetski intenzivnih industrija, a čiji je član i HEP, nedavno je u suradnji s konzultantskom kućom Roland Berger objavila izvješće o energetskom koridoru sjever – jug, jednom od glavnih prioriteta EU. Koridor se sastoji od infrastrukturnih projekata iz sektora plina, električne energije i nafte, kojima se trebaju spojiti hrvatsko i srednjeeuropsko tržište te oba sa zapadnim dijelom kontinenta. Realizacija koridora ključni je uvjet daljnje integriranja zajedničkog prostora, a Hrvatska je ključna zemlja za njegovu realizaciju. U izvješću daju preporuke za njegovu realizaciju, osvrću se na financijske, regulatorne i političke aspekte. O tome, ali i o drugim aktivnostima CEEP-a razgovarali smo s direktorom Marcinom Bodijem, stručnjakom za regulatorna i infrastrukturna pitanja.
-
Europski politički kreatori svako malo raspravljaju o nekim velikim, ambicioznim planovima, ali mnogi od tih planova imaju male šanse postati stvarnost. Kako da koridor sjever – jug ne postane jedna od nerealiziranih ideja? Ovih je dana energetska sigurnost na vrhu političke agende u Europi. Donositelji odluka spoznali su da su infrastrukturna ulaganja snažan pokretač rasta i konkurentnosti. Pozdravljamo tu odluku iako se ponekad mogu čuti planovi koji su više želje nego pravi odgovor na izazove s kojima se suočavamo. Zato u našoj analizi gledamo određene energetske projekte vezane uz prijenos koji čine koridor sjever – jug. Osvrnuti smo se na njihove tehničke i financijske karakteristike kako bismo olakšali razumijevanje financiranja i izvedbe kritičnih dijelova koridora. Plan koji predlažemo ambiciozan je, ali izvodljiv.
-
Koji su ključni i najkritičniji dijelovi koridora? Što se tiče plina, koridor će uspostaviti mrežu cjevovoda i interkonektora iz Poljske i Litve, preko cijele Srednje Europe, prema Jadranom moru. LNG postrojenje na Krku jedan je od ključeva uspjeha. U istoj regiji koridor će proširiti postojeće naftovode i uspostaviti novu vezu, omogućujući transport nafte preko Baltika i Jadranskog mora za svaku zemlju u Srednjoj Europi. Što se tiče elektroenergetskog sektora, koridor će produžiti visokonaponske dalekovode kako bi povezali energetske otoke baltskih zemalja s ostatkom EU. Kada se ti projekt završe, napokon bismo mogli prevladati nasljeđe komunizma kada su uništeni pokušaji da se integrira infrastruktura između sovjetskih satelitskih država, kako bi se povećala njihova ovisnost o Moskvi. Četvrt stoljeća kasnije zemljama poput Poljske ili Hrvatske još uvijek nedostaju ne samo odgovarajuće infrastrukturne veze sa svojim susjedima, nego i sa zapadnim dijelom kontinenta. Koridor bi to promijenio.
-
No postoje veliki izazovi i u zakonskim, političkim i financijskim aspektima koje ste i sami spomenuli u izvješću. Sva su tri aspekta, i financijski i zakonski i politički, ključna. Što se tiče financija, dali smo realnu sliku koja počiva na tržišnim mogućnostima, uz uključivanje privatnog sektora. Ipak, postoje projekti kritični za sigurnost opskrbe, ali imaju manje povoljan poslovni slučaj. Oni će sigurno zahtijevati podršku javnih proračuna. I nacionalni operateri i vlade trebaju poduzeti zajedničke napore kako bi svoje projekte uključili u Junckerov plan i došli do financiranja putem Europske investicijske banke. Realizacija ključnih projekata putem komercijalnog financiranja bit će izazov, ako ne i nemoguća. Samo s političkim odobrenjem moguće je pristup međunarodnim financijskim institucijama. Ipak, to se neće dogoditi bez dijaloga s nacionalnim regulatorima i donosiocima zakona s ciljem stvaranja povoljnoga regulatornog okruženja za koridor.
-
Spomenuli ste LNG terminal na Krku kao jedan od ključnih projekata. O njemu se razgovara već četvrt stoljeća, ali i dalje ima mnogo neriješenih pitanja. Konkurencija ne spava i LNG projekti u susjedstvu mogli bi preuzeti vodstvo ako Hrvatska ne ubrza sve procedure i postupke. Doista, taj projekt jedan je od najzahtjevnijih. LNG trenutačno predstavlja samo oko 10 posto potrošnje plina u svijetu, ali taj udio ubrzano raste, što je posljedica širenja infrastrukture i otvaranja novih tržišta. To su tržišta poput Hrvatske, koja uvelike ovisi o uvozu energije. Činjenica da druge zemlje u regiji planiraju provesti slične projekte dokazuje da je to pravi put. Vjerujem da su hrvatski donositelji odluka potpuno svjesni toga.
