Iako je nedopustivo često generaliziranje zaposlenih u državnoj ili lokalnoj upravi kao onih ‘koji ne rade ništa’, mnogo je i takvih. Razlog je što se ne boje sankcija.
Naravno da treba vratiti novac naplaćen blokadom, i to sa zateznim kamatama. Također se Rapiću treba platiti šteta nastala zbog neaktivnosti tvrtke prouzročene blokadom. Govori se čak o dvjestotinjak milijuna kuna štete, u što nećemo ulaziti, no bivši je ministar Linić osim povrata novca i plaćanja štete zaboravio treću stvar – pitanje odgovornosti onih koji su to prouzročili i njihova podmirivanja troškova zbog štete državnom proračunu.
Upravo je u tome problem: najlakše je, ako nema izlaza, čovjeku isplatiti njegovo i zaboraviti sve to. PU ima ama baš sve podatke da tu stvar istjera načistac. Zna se tko je bio Rapićev referent, zna se tko je donio rješenje, vrlo se lako može utvrditi na temelju njegovih predstavki komu se obraćao da bi se riješio njegov problem. Jednako kao što uvaženi ministar zna komu je četvrtast puta vraćao predmet na doradu.
