‘Put do slave’ američkog redatelja Roberta Zemeckisa bavi se avanturom života francuskog akrobata Philippea Petita koji je godine 1974. hodom po žici zamislio ispuniti prazninu između dva tornja World Trade Centra u New Yorku. Osim što je bio ilegalan, bio je to gotovo samoubilački pothvat. Ekscentrični Francuz i samoprozvani genijalac u kontekstu takve sulude akrobacije idealan je materijal za filmsku ekranizaciju, pa začuđuje što osim nagrađivanog dokumentarca ‘Man on Wire’ do ovog filma nije bilo ekranizacije njegova života i djela.
Zemeckis ne upada u zamku biografskih filmova koji u dva sata pokušavaju strpati nečiji cijeli život, nego se usredotočio na jedan događaj u životu protagonista, a uzroke njegova stanja uma opisao tek crticama iz mladosti. Koliko je film o Petitovu pothvatu, toliko je i Zemeckis želio da bude ljubavno pismo New Yorku i Parizu. Tome je pristupio snimajući gradove gotovo kao karikature. Taj je pristup vizualno primamljiv, ali narativno-dramaturški malo problematičniji.
Petite, kojega tumač Joseph Gordon-Levitt, nije dovoljno magnetičan da vodi film, a crna strana njegova bića samo je nagoviještena. Ipak, maestralno snimljen hod po žici i tempo koji ne zamara gledatelja razlozi su zbog kojih film treba pogledati.
