Zakazao i Vidoviti Milan

Koliko je cijena nafte (ne)stabilna, pokazuje podatak da je 2008. stalnim rastom prešla psihološku granicu od stotinu američkih dolara po barelu i dosegla 147,27 dolara 11. srpnja 2008. Nakon nekog vremena pala je na samo 33 dolara, što dovoljno govori o ekonomskim manipulacijama, odnosno o utjecaju burzovnih špekulanata. Te strahovite promjene osjetili su, naravno, svi građani svijeta. Države koje izvoze naftu, kao što su Saudijska Arabija ili Rusija, zadovoljno su mogle tržiti ruke zbog visoke cijene barela, a one koje su prisiljene uvoziti tonule su u sve dublju krizu. To se dogodilo i u Hrvatskoj jer je cijena goriva strahovito rasla. Budući da je kriza u svijetu trajala, odnosno da se tražili mehanizmi da se pokrene financijski sustav, zato je i cijena barela bila visoka. Stotinjak dolara i iznad toga držala se prilično dugo, a onda je sredinom prošle godine naglo počela padati. Cijena benzina u Hrvatskoj zbog toga je bila viša od 11 kuna. To je, naravno, utjecalo i na cijelo gospodarstvo.

Međutim, cijena barela počela je padati. Nakon nekog vremena počela je padati i cijena goriva u Hrvatskoj, što je nagnulo hrvatsku vladu da sredinom travnja ove godine povisi trošarine jer nije dovoljno novca u proračun od PDV-a na gorivo. Ministar financija Boris Lalovac taj je potez objasnio izračunom: ako cijena goriva u ovoj godini u prosjeku bude kuno manja nego lani, to znači pola milijarde kuna manje u proračunu. Bez obzira na to cijena npr. benzina sada je ispod devet kuna po litri, ali s obzirom na to da dolaze izbori, Hrvati još neko vrijeme ne moraju strahovati od većeg poskupljenja, barem kad je riječ o državi.

Svi svjetski stručnjaci kažu da nitko ne može prognozirati kolika će cijena nafte biti u budućnosti. Potkraj prošle godine objavljivane su analize brojnih stručnjaka koji su baratali s dvadeset, četvrti, trideset, šezdeset dolara po barelu, pa i više. U posljednje je vrijeme pedesetak dolara. Analitičari Goldman Sachs, koji imaju popriličan ugled u predviđanjima, prije mjesec i pol dana objavili su kako očekuju da bi barel nafte u idućoj godini mogao pasti na samo dvadeset dolara. To temelje na tome da je tržište još obilnije opskrbljeno nego što se prije mislilo te da će taj višak ponude potrajati i sljedeće godine. Međunarodna agencija za energiju objavila je da će sljedeće godine proizvodnja izvan članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) pasti za 500.000 barela na dan, na 57,7 milijuna barela. Ističu da se cijena srove nafte neće vratiti na sto dolara do kraja desetljeća, a kratkoročno je pak moguće rast do najviše pedeset dolara.

U pozadini kretanja cijena nafte velika je borba globalnih igrača, i to na nekoliko fronti. SAD je u posljednjih godinu dana drastično povećao proizvodnju nafte od škriljevca i postao globalna prijetnja. Da bi to spriječio, OPEC je povećao i svoju proizvodnju kako bi cijena drastično pala i oslabila Amerikanke. To se još nije dogodilo, no Saudijci imaju dovoljno financijske snage da mogu neko vrijeme izdržati nižu cijenu nafte. Istodobno se rušenjem cijene barela onemogućio daljnji rast Rusije koja je cijeli svoj ovogodišnji proračun temeljila na cijenama barela od sto dolara. Da su bačeni na koljena, vidjelo se početkom godine, kad su Rusi morali spašavati svoju valutu deviznim intervencijama. Bilo kako bilo, nafta je vrlo osjetljiva roba. Ako se na svjetskim financijskim tržištima dogodi nešto nepredviđeno ili se nešto ne poremeti u geopolitički, možda opet postane vrlo primamljiva špekulantima. Ovisimo o igrama velikih svjetskih igrača, što itekako osjetimo kad na benzinskoj postaji točimo gorivo. Nije isto je li litra benzina devet ili jedananest kuna. Ipak, nekima je to nevažno jer ionako toče spremnik za stotinu kuna.