Čeka nas promjena vlasti. Mnoge su reforme zbog toga padale u vodu, no kad je riječ o kurikularnoj reformi, čini se da se dogodilo nemoguće – složili su se i HDZ i SDP. Znači li to da bi se ta reforma mogla nastaviti, da prepoznaju nacionalni interes? Ili ih jednostavno nije briga za obrazovanje? Ovakve najave smatram dijelom predizbornog rječnika. Hoće li političke opcije održati riječ, tek moramo vidjeti. Obje velike stranke u 25 godina postojanja Hrvatske nisu osmislile obrazovnu politiku koja bi cjelokupni sustav povezala u jedinstvenu cjelinu i pomaknule ga prema novim perspektivama. U predizbornoj kampanji nije bilo mnogo govora o tome što će biti s obrazovanjem. Većina stranaka kaže da se nastavlja kurikularna reforma a da ne znaju što ona zapravo jest. Bilo bi nepromišljeno i štetno za državu ako bi onaj tko dođe na vlast, tko god to bio, prekinuo rad na reformi. Hrvatskoj treba deset složnih godina u obrazovanju da se izvede ono što je planirano. Riječ je o važnoj stvari koja će trajati mnogo dulje od jednog mandata i zato Hrvatskoj trebaju vrijeme, strpljenje i malo političke mudrosti, tj. zrelosti. Ako toga nema jer se ljudi koji vode društvo ne mogu dogovoriti, ne treba ni nastavljati započeto.
Poučeni dosadašnjim iskustvima u obrazovanju, političku mudrost prilično je teško očekivati. Bilo je već mnogo partikularnih pokušaja promjena. Da, no nikada do sada obrazovni sustav nije bio zahvaćen kao cjelina. Ovo je promjena koja će trajati i zaista je potrebna svjesnost da su odgoj i obrazovanje nacionalni interes koji nadilazi partikularne političke interese. Sretna je okolnost da je prijašnja vlada ostavila stručnjacima da pokrenu reforme. Mogu odgovorno reći da u godinu dana koliko radimo nije bilo nijednog pritiska. Neki će reći da je to zato što ih nije briga, a drugi da je to svjesno napravljeno da se ostavi prostor struci da sve osmisli i izvede. Ja mislim da je ipak ovo drugo.
