Prema novom Obiteljskom zakonu, ugovori s poslovno nesposobnima ništetni su, a prema Zakonu o obveznim odnosima – pobojni. Razlika je velika i ima različite pravne učinke. Primjerice, kod ništetnosti pravni posao ne može postati valjan, a kod pobojnosti može. I to nije jedina razlika.
Lako ćemo se složiti da je svima u nekoj državi jedna od najvažnijih stvari pravna sigurnost, bez koje nije moguć ni miran i kvalitetan život građana, ni poslovanje, ni investiranje. Pravnu je sigurnost, inače, najlakše i najtočnije definirati kao stanje u kojemu svatko ima vrlo jasnu predodžbu što i pod kojim uvjetima smije činiti i s kojim pravnim učincima, kao i što ne smije činiti i koje su sankcije ako ipak čini.
Opća je ocjena da je pravna sigurnost u Hrvatskoj premalena i da niko, a posebno strani i domaći investitori, ni približno nemaju pouzdane podatke koji bi im omogućili razumne poslovne odluke. Prije nekoliko dana, točnije 1. studenoga 2015., stupio je na snagu Obiteljski zakon (NN 103/15.), koji je imao burnu povijest. Naime, Ustavni sud zabranio je primjenu Obiteljskog zakona iz 2014., ali vrlo brzo prihvaćen je istoimeni novi zakon s obrazloženjem vlasti da su zadovoljeni zahtjevi Ustavnog suda te obrazloženjem oporbe da je to isti onaj tekst uz kozmetičke promjene. Cijeli zakon iznimno je važan i ima mnogo novosti, ali ovdje se bavimo pitanjem poslovne sposobnosti, ključnim elementom poslovnog života. Definira se kao sposobnost svojim očitovanjem postizati dopuštene pravne učinke, a posebno sklapati pravne poslove. Ta sposobnost odnosi se i na pravne i na fizičke osobe, s time što fizičke osobe mogu biti i lišene (dijela) poslovne sposobnosti.
Nije sporno da je zakonodavac mogao u svakom kasnijem zakonu mijenjati onaj prijašnji, pa to vrijedi i za Obiteljski zakon. Međutim, to bi se moralo činiti poštujući određena pravila. Republika Hrvatska, nažalost, nema svoj građanski zakonik, čak na njemu i ne radi, a građanski zakonik mjesto je u kojem se nalaze sva opća pravila, pa tako i ona o sposobnostima u građanskom pravu (pravna, poslovna, deliktna). Kako građanskog zakonika nema, onda je nekakav njegov surogat Zakon o obveznim odnosima, ali to ipak nije isto. Ta razlika dodatno izaziva i jača dvojbe kad se donese neki zakon kao što je Obiteljski zakon i kad treba riješiti dvojbu – koji je tu zakon opći, a koji posebni (jer posebni ima prednost) kad je riječ o statusnim pitanjima koja uključuju i poslovnu sposobnost. Moguća su oba, međusobno potpuno suprotstavljena odgovora, a zakonodavac se nije potrudio pomoći u traženju odgovora.
