Tjedan u brojkama

Dok topovi govore, muze šute. Prema istoj logici, dok traju izbori, biznis se pritaji, pa su i ove dvije stranice u znaku politike. Poduzetnici čekaju, menadžeri u državnim i javnim poduzećima strepe, a stranački favoriti već su sastavili svoje nove ekipe i počeli su se pakirati u uređe dosadašnjih šefova poželjnih kompanija. A onda se dogodio Most, i biznis sad stoji još postojanije. Stala je i burza. ‘Investitori čekaju dogovor o vladinim reformama’, tvrdi broker Roman Rinkovec. HDZ, SDP i Most spremaju se na navodno programske pregovore, ali nitko ne bi odbio biti na čelu te, čijegod, pa makar i reformske vlade. Do utorka smo dobili već šest premijerskih kandidata, među kojima je i jedan umirovljenik, a mandatarška inflacija bujat će u vremenu pregovaračkih spinova.

Zaista, kako izabrati premijera koji neće imati kompaktnu saborsku većinu? Upravo zbog tog razloga, on ne mora imati političku snagu kao u vremenima poslije Tudmana. Naime, politička vlast će se prema svemu sudeći preseliti prema Saboru, koji bi mogao imati znatno jaču i zakonodavnu, a pogotovu kontrolnu funkciju. Zato bi se mandatar, odnosno premijera, sad moglo birati manje političkim kriterijima. Dakle, u obzir bi mogao doći i javni ili pozivni natječaj. (Jer, iako su izbori u načelu politički natječaj, birači se nisu mogli opredjeljivati na temelju činjenica jer ni SDP ni HDZ nisu izašli s jasnim programom).

Dakle, poslodavac (Sabor, koji bi trebao biti nadzorni odbor novoj vladi) propiše uvjete i zada parametre: obveza provođenja reformi u pravosuđu, državnoj upravi i teritorijalnom ustroju… S konkretnim rokovima, uz gospodarski rast koji mora biti bar za jedan posto viši od regionalnih konkurenata i uz jasan odnos prema javnom dugu, izvozu, monetarnoj politici… I onda se traži krizni menadžer, netko poput Darka Šketa, koji je uspio izvući Pevec iz stečaja. Kad se tisuću ljudi javi za taj posao, angažiraju se headhunteri koji će ispitati sve kandidate prema surovim pravilima korporativnog sektora – od poznavanja političkog menadžmena do provjere stranog jezika, inteligencije, opće kulture, psihotesta… Jedno ili nekoliko imena onda se proslijedi političarima u Sabor na konačno odlučivanje.

Mandat na kraju dobije onaj koji uspije okupiti najbolju ministarsku ekipu. Utopija? Naravno, ali upravo zato je korporativni sektor u Hrvatskoj, uz sve svoje velike mane, znatno efikasniji od državnog. I baš zato država treba kriznog menadžera.

Faktični se izborni pobjednici iz Mosta dogovaraju s dvjema najvećim strankama o programu vlade i ljudima koji će ga provoditi, a poduzetnici uglavnom bez velikih očekivanja čekaju epilog i ne izlijeću s izjavama. Među rijetkim je iznimkama najveći pojedinačni financijer Mosta, moćni vlasnik Orbica Branko Roglić.

Roglić dočekao treću opciju Ako je suditi prema najisturenijem članu Dragi Prgometu, Most doista želi u izvršnu vlast, jer ‘broj mandata koje su dobili obvezuje ih na odgovornost za provođenje reformi; misle da se reforme mogu provoditi samo na jednome mjestu, ako su u izvršnoj vlasti’. Koliko su njegovi istupi u javnosti isplanirani i ciljano servirani, a koliko samo odraz njegova temperamenta, ni analitičari (još) nisu prozreli. No Višeslav Raos, viši asistent na zagrebačkome Fakultetu političkih znanosti, ipak misli da su dvije klasične opcije najizglednije: Vlada predvođena SDP-ovom koalicijom i parlamentarno poduprta Mostom, odnosno Vlada predvođena HDZ-ovom koalicijom uza saborsku potporu Mostovih zastupnika.

Očekuje se Mostov katalog mjera s rokovima ostvarenja kao polazište za dogovor o suradnji, ne i formalnoj koaliciji, s jednom od dviju velikih koalicija. Nagada se da bi uz to tražili i da premijer bude nadstranačka, snažna tehnokratska osoba. To nije službeno potvrđeno, ali zvuči realnije nego ideja da Petrov ili Prgomet preuzmu premijersku funkciju. Što se kupovanja/preuzimanja Mostovih glasova tiče, to SDP ili HDZ mogu pokušati učiniti i nakon što se formira vlada, a ne nužno sada – vjeruje Raos.

U vakuumu iščekivanja pregovora čačka se po Mostovu ekonomskom programu. I ovdje – uobičajena hrvatska polarizacija. Jedni su se nakonstrijelili već na samu ideju da se zdravstvo u većoj mjeri osloni na privatnike i da se državna imovina unovči privatizacijom, drugi su užasnuti uvjerenjem da u programu nema ni ‘t’ od tržišnoga fundamentalizma. Realno je očekivati da su ekonomske programe najpažljivije iščitavali poduzetnici. No kada smo ih pokušali anketirati koja bi opcija za njih i gospodarstvo zemlje bila najzdravija, iz anketne su mišolovke svi bezglavo pobjegli. Ostala su trojica junaka.

Branko Roglić, vlasnik tvrtke Orbico i najveći pojedinačni financijer Mosta, kaže kako je čekao da se pojavi treća opcija koja će razbiti žabokrećinu u kojoj su vladali HDZ i SDP, dva lica iste medalje.