Bježi li ekipa Bože Petrova od najvažnijih ekonomskih tema?

U ‘smjernicama’ koje su dosad izašle iz Mosta nedostaju ključne stvari. Prije svega stajalište o upravljanju javnim dugom. Izvoz za Most ne postoji. A ne traži ni ukidanje Zakona o službenicama.

Ekipa u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtničkoj komori živi su dokaz one narodne: Bolje se rodit bez nosa nego bez sreće. U HGK-u i HOK-u baš nemaju sreće. Upravo kad im se učinilo da su se riješili napasti u liku Gordana Marasa iz SDP-a, koji je cijeloga svog ministarskog mandata pokušavao ukinuti obveznu članarinu za te dvije institucije, a ono došlo ovi iz Mosta. Među uvjetima za prikljanje jednoj ili drugoj ili objema političkim grupacijama očekivano se našla obveza ‘revizije davanja i nameta i ukidanje onih koji nisu potrebni’. Rok: 2017. godina. Ali, da ne povjeruješ, u pregovorima sa SDP-om i HDZ-om pregovarači iz Mosta izričito traže ukidanje obvezne članarine za HGK i HOK već 2016. Po kratkom postupku. I dok su Marasa neutralizirali koalicijski partneri iz HNS-a, sada će tu žrtvu za osvajanje vlasti, prema svemu sudeći, bez imalo razmišljanja provesti i SDP i HDZ.

Primjer s članarinom u HGK-u i HOK-u dobar je za ilustraciju kako izgledaju zahtjevi Mosta, koji sa svojih neće-kivano osvojenih 19 mandata drži u rukama sastav buduće vlade, a možda i ponavljanje izbora. Iz Mosta su najavljuvali teške reforme kao uvjet za politički savez, ali čini se da je popis onoga što bi se trebalo napraviti zapravo zbirka taktičkih poteza. Koji bi se u provedbi mogli dodatno razvodniti. Izostali su strateški zahtjevi i promišljanja.

Prije argumentacije ovih teza ipak treba naglasiti da je pojava Mosta kao jedinoga pravog pobjednika na parlamentarnim izborima zasad pozitivna pojava. Pa se tako nitko iz velikih stranaka ne usudi guslati po ideološkim pitanjima. Likovi kao što su Gordan Maras (SDP) ili Duje Marasović (HDZ) sklonjeni su u stranu.

Da ne irritiraju mostovce. Bar za sada, a poslije, tko zna, možda opet zatrebaju…

Vratimo se zahtjevima Mosta koji su dosad izašli u javnost. Neki od njih sasvim su prihvatljivi i jednoznačni. Poput onog da kad je riječ o nekom novom propisu, inspekcija ne smije pri prvom nadzoru naplatiti kaznu, nego treba dati savjet kako primijeniti nova pravila. Isto je s revizijom sustava potpora za poduzetnike i mjerenje stvarna učinka. Ili sa zahtjevom za plaćanje davanja državi preko jednog računa. Ili s jedinstvenim infoportalom za poduzetnike.

E, onda dolazi skup ‘glavnih aktivnosti’ u kojima se već naslućuju beskrajne rasprave i nedorečeni zakoni. Prema kojim kriterijima ocijeniti koji su nameti i davanja potrebni, a koji nisu? Kako provesti zahtjev da se poduzetnike ‘povoljno kreditira bez valutne klauzule’? Kako provesti ‘ubrzavanje svih sudskih procesa i jačanje učinkovitosti pravosuđa u poslovnim sporovima’? Što znači ‘uvođenje sustava odgovornosti u kreiranje zakonskih prijedloga i propisa’? Kad se ‘struka’ i ‘administracija’ prihvatne razrade tih u Mostu samo načelno promišljenih reformi, teško da će u dogledno vrijeme od prvotne ideje ostati kamen na kamenu. Mostovci će vrlo brzo morati dokazati da nisu površni politički romantičari.

Most nezavisnih lista u svojim dosadašnjim prijedlozima nije pipnuo najosjetljivije teme. Nije se referirao o tome kakvu politiku upravljanja javnim dugom uvjetuje. A o ubrzavanju, zadržavanju ili usporavanju vanjskog zaduživanja ovise gotovo sve njegove pobrojene reforme. Mostovci, kako se sada čini, bježe od kvantificiranja ciljeva koje žele postići. Slično kao što su to činili i HDZ i SDP. Od žestokih reformista očekuje se da kažu kako bi provedba njihovih reformi izazvala toliki i toliki rast u toj i toj godini.

Ova varijanta u stilu da ‘treba olakšati uvjete poslovanja pa će to sigurno potaknuti rast BDP-a, zapošljavanja itd.’ već je viđena u Hrvatskoj. I nije dala osobe rezultate. Možda je bježanje od takvih procjena posljedica toga što mostovci jednostavno ne znaju kvantificirati učinke svojih reformi. Ali zašto mostovci ne traže da se u roku od, recimo, dvije godine napokon napravi model funkcioniranja nacionalne ekonomije? Oni, bar za sada, uopće ne spominju izvoz kao jedini kvalitetni generator rasta BDP-a.

Nadalje, ekipa Bože Petrova zauzima se za reformu javne uprave, mjerenje učinaka i odgovornost. A ne traži osnovno, ukidanje Zakona o službenicama i podvođenje zaposlenih u državnom aparatu pod odredbe zaposlenih u realnom sektoru, tj. Zakona o radu. Recimo za sada da je to slučajni previd i da će Most nezavisnih lista stati iza pravih reformi, a ne kozmetičkih.