Poduzetnik se žalio kako je morao platiti dva puta istu stvar, tj. edukaciju zaposlenika o zaštiti zdravlja na poslu. Razlog je bio taj što su samo promijenili status u tvrtki.
Kad je prvi put obavljena obuka zaposlenika za njih 20-ak, usluga je stajala, kako je pokazao na računu, devet tisuća kuna. Edukaciju je obavila jedna tvrtka, a do te su cijene došli nakon četiri mjeseca pregovaranja s nekoliko tvrtki koje educiraju zaposlene o zaštiti na radu. To znači da je usluga mogla stajati i više. No nije u pitanju samo cijena; mnogo je veći problem taj što su na dan edukacije svi u tvrtki morali odgoditi svoje poslove za sljedeći dan jer su morali gledati slajdove i slušati predavače o tome, npr. koliko žena smije podići kilograma nečega, a koliko muškarac, da nije dobro raditi pod lošim osvjetljenjem i sl.
Isto to je opet moralo proći pet zaposlenika koji su promijenili samo status u toj tvrtki. Cijena je bila za njih oko tisuću kuna, ali opet su bili suočeni s gnjavažom, gubljenjem vremena i nervozom. Veli mi poduzetnik da je molio tvrtku koja educira zaposlene da ne dolaze, sve će im platiti (kad već mora), samo neka udare pečat da je edukacija obavljena. Ali kakvi.
U čl. 7., st. 1. Zakona o zaštiti na radu piše da je Vladino savjetodavno tijelo Nacionalno vijeće za zaštitu na radu i da ono prati, analizira i ocjenjuje sustav i politiku zaštite na radu. O svojim nalazima i ocjenama izvješćuje Vladu te predlaže potrebne promjene. Na čelu Vijeća je Krešimir Telebec, pa mu predlažemo da dobro razmotri ovakvu, ispričavamo se, ali glupu situaciju te da budućoj vladi sugerira zakonske izmjene kako se poduzetnici i njihovi zaposlenici ne bi više zbog besmislenih odredbi maltretirali.
