Sadašnji teritorijalni ustroj odigrao je pozitivnu ulogu jer je ukinuo negativne socijalističke općinske centralizme. S druge strane, jedinice lokalne uprave postale su preskupe. Postoje primjeri malih općina s 1300 stanovnika i 57 zaposlenih. Teritorijalni ustroj vruća je tema već neko vrijeme, a dodatno ju je potencirao Most, među čijim je glavnim predizbornim obećanjima, zajedno s reformom javne uprave. Trenutačno je teritorij Hrvatske podijeljen na županije, gradove i općine prema ustroju iz 1993. godine. Već dulje raspravlja se o nedakvatnoj podjeli koja je, među ostalim, pridonijela velikom bujanju administracije, koja je postala neefikasna i skupa. Raspravi o toj osjetljivoj i kompleksnoj temi pridružio se i Dragutin Feletar, sveučilišni profesor, bivši dekan PMF-a, član suradnik HAZU-a i osnivač izdavačke kuće Meridijani. Feletar je poznati geograf koji je u karijeri napisao 90 knjiga, od čega su 30 udžbenici. U časopisu Meridijani objavljen je rad u kojem Feletar, zajedno sa sinom Petrom, razlaže novi prijedlog efikasnijeg i produktivnijeg teritorijalnog ustroja Hrvatske. U intervjuu Lideru govori o detaljima predloženog rješenja.
-
Jeste li imali dvojake osjećaje prema Mostu? S jedne strane rekli su da će promijeniti teritorijalni ustroj koji ste svojedobno kreirali, a s druge strane zalažu se smanjenje broja teritorijalnih jedinica, za što se i vi sada zalažete. – Nisam imao nikakve veze s Mostom. Što se tiče teritorijalnog ustroja, sudjelovao sam kod crtanja prvih karata ’92. godine. Mislim da je taj prvi ustroj odigrao vrlo pozitivnu ulogu jer su bivše socijalističke općine, njih 113, postale vrlo negativni općinski centralizmi koji su faktički upropastili demografski i geografski cijeli prostor, u mnogo slučajeva čak i prigradski prostor. Od tadašnjih 113 općina neke su imale i više od sto tisuća stanovnika. Svojim ovlastima, koncentracijom sredstava i moći te vođenjem razvojne politike postale su male države u državi. Primjerice, izvan Koprivnice od 1963. do 1993. godine nije otvoreno nijedno radno mjesto u industriji, a u njoj je otvoreno 11 tisuća radnih mjesta u industriji. To je izazvalo nevidenu migraciju stanovništva iz okolnih naselja u općinska središta.
-
A kakva je situacija nakon 1993.? Otad nema industrije ni u središtima ni izvan njih. – Nakon 1993. ne događa se brža decentralizacija i poli-centričniji razvoj prostora jer je proces depopulacije zbog takve razvojne politike, uz odlazak 500 tisuća Hrvata u inozemstvo, dobio takav intenzitet da više nije moglo biti brzog popravka. Do 90-ih procesi depopulacije poprimili su toliko razmjere da ih više nikakvim mjerama nije bilo moguće zaustaviti. Novim teritorijalnim ustrojem pokušalo se upravu maksimalno približiti puku. No tih 550 jedinica odigralo je i pozitivnu ulogu. Ponajprije u stvaranju mnogo boljih uvjeta života, razvoju infrastrukture, prije svega komunalne, razvoju društvenog života, obrazovanja itd. i usprkos depopulaciji napravljen je nevjerojatan pomak. Ta su mjesta živnula i u ekonomskom i društvenom pogledu.
-
No to, s druge strane, stoji jer se nagomilala ogromna birokracija.
Ni novi prijedlog teritorijalnog ustroja nema nikakvog smisla ako javna uprava ne postane efikasnija, kvalitetnija i manja. Danas 92 posto prihoda ide središnjoj državi, a samo osam do deset posto ostaje županijama i općinama. Zbog takvog modela dolazimo u situaciju da općine idu moljakati za novac koji su uplatile u proračun.
-
Da, s obzirom na deindustrijalizaciju i napuštanje proizvodnje, takav se sustav više ne može izdržati. No ni novi prijedlog teritorijalnog ustroja koji sada donosimo nema nikakvog smisla ako se usporedno ne napravi vrlo temeljita reforma i reorganizacija uprave u dva smjera. Prvo, treba postići da uprava bude efikasnija i kvalitetnija, a drugo da se smanji. Administracija se jednostavno mora smanjiti i postati stručnija, a time jeftinija i efikasnija. Smanjenje broja jedinica svakako bi djelom pridonijelo i redukciji upravnog aparata, ali bez temeljite reforme uprave ne bi bilo vidljivih rezultata. Također, smanjenje broja jedinica i stvaranje gravitacijskih zona oko većih središta, koja bi onda imala snage za razvojne pomake, neće imati željenog učinka ako se ne provede smišljena decentralizacija i u financijama i u moći odlučivanja.
