Zapadno (europsko) treniranje demokracije na radikalnim vjerskim učiteljima prije desetak godina prouzročilo je to da će se sutra nad svima nama trenirati diktatura.
Nikad se ne volim pozivati na svoje priješnje članke, komentare kolumne. Ne-kako mi to djeluje previše sebeljubno. No dok pratim vijesti o posljedicama terorističkih napada na Pariz, koji poprima obilježja europskog 11. rujna, prisjećam se koliko sam puta u proteklih desetak godina upravo u kolumnama u Lideru upozoravala na to što će se nama Europoljanima dogoditi budu li službene državne politike i mediji žmirili na prijetnju islamističke destabilizacije zapadnog svijeta, podcjenjivali je i umotavali u svoje zapadnjačke modele tumačenja društva. Dakako da je moj urednik Mišo Šajatović pritom često sumnjičavio odmahivao glavom, propitujući me za argumente, uvjeran da ipak malo pretjerujem, osobito u početku. Ali uvijek je objavljivao kolumne koje su, gledajući iz perspektive trenutka njihove objave, uvijek bile negdje na granici političke korektnosti.
Tada se upozorenje da BiH postaje jedan od ozbiljnih izvoznika džihadizma u Europu preko svojih vjerskih učitelja činilo kao ekstremizam, teza kako Turska ponovno osvaja prostore bivšeg Osmanskog Carstva činila se kao teorija zavjere, upozorenje da će arapsko proljeće završiti kao islamistička jesen prema načelu ‘jedan čovjek, jedan glas, samo jednom’ činilo se kao bezrazložno nepovjerenje u demokratski kapacitet arapskih zemalja.
Danas je drukčije. Ali danas Europa ima veoma sužen manevarski prostor djelovanja. Velikim dijelom i zato što je barem dva desetljeća, njegujući kult vlastite superiornosti, odbijala vidjeti što joj se događa, nazivati stvari pravim imenom. Teroristički napadi na Pariz pokazuju kako je i danas jednostavno preko noći podignuti cijelo ratno zrakoplovstvo i poslati ga da bombardira pozicije ISIL-a u Siriji negoli nazvati stvari pravim imenom. Iako ISIL uopće ne taji svoju prirodu (islamska država) ni svoje ciljeve (pobjedu islama u svijetu), zbog kojih gotovo cijeli svijet pretvara u ratnu zonu. Njegovu mrežu sljedbenika na cijelom su Zapadu napravili upravo oni vjeroučitelji radikaliziranog islama koje zapadna vlast i zapadna javnost u proteklih desetak godina nisu željele primijetiti.
Velik je korak u ratu protiv džihadizma stvaranje velike globalne vojne koalicije protiv ISIL-a čiji je prioritet uništiti središte izvoza džihadizma u svijet i stabilizirati Bliski istok u nekom drukčijem geopolitičkom konceptu od dosadašnjega. Napad na Pariz uoči sastanka država G20 samo je ubrzao njezino nastajanje.
