– Poziv da ono gdje sam ‘doma’, ono što živim, ono o čemu pišem, odradim na radiju nisam mogao odbiti, pogotovo kad je riječ o Radiju 101, prema mojemu mišljenju, najvećem brendu među radijskim postajama. To je radio na kojemu još možete reći što mislite, iznijeti svoje stajalište i zavrjeti pjesmu koju možda na nekim drugim radijskim postajama ne možete. Nedostajala mu je zabavna emisija, emisija koja će se malo odmaknuti od teških političkih i gospodarskih tema i pokriti one koje zanimaju slušatelje.
– Trema je predvina mlada gospođa koja me prati u svim medijima, osim kad sjedim za kompjutorom, grickam mandarine i slušam dobru mjuzu. I kad joj lijepo kažem, zamolim je, platim joj cugu da prošeta – ona je uvijek tu pokraj mene, onako vedra i nasmiješena, i uvijek me odvali u rebra taman kad mislim da sam se opustio. No sve je to za ljude, ipak sam prilično kasno krenuo u ove vode, ali nadam se samo boljim nastupima. Osim toga, savršeni su ljudi tako dosadni…
– Svi ljudi dobra želuca, otvorena srca, široka uma i oni koji vole dobro pojesti i popiti. Cijeloga života slušam kako je netko negdje dobro jeo i pio i onda šest mjeseci poslije dođem na to mjesto, ali zaboravim što treba naručiti ili se promijenio vlasnik… Oni ljudi kojima se obraćam hedonisti su, bonkulovići, zaljubljenici u sve što je lijepo, dobro i ukusno te koji cijene što se netko potrudio to podijeliti sa svijetom. Od domaćih kobasica, malih proizvođača pršuta, zanatskih piva, restorana s pričom – želim takve stvari podijeliti s ljudima koji će u njima uživati. Lako je imati brod i kupiti ‘baksu’ Dom Perignona. Ali za fantastičan ramstek ne morate kupiti ni posadu ni prijatelje. Klasa hedonist je za ljude koji nalaze sreću u sitnicama i vole to dijeliti s dragim osobama, dakle od petnaest do sto godina, muškarci, žene – samo sretni ljudi!
