U Hrvatskoj ima 360 akreditiranih tijela. Međutim, akreditacija samo daje potvrdu da su rezultati pojedinog kontrolnog tijela ili/laboratorija pouzdani te da slijede niz pravila. Postupa li se prema tim pravilima, rijetko se provjerava.
Hrvatska ima jedan od najrestriktivnijih zakona o genetički modificiranoj hrani u Europi prema kojem svi proizvodi s udjelom većim od 0,9 posto GM sastojaka moraju biti jasno označeni. No i u takvim zakonskim okvirima na našem je tržištu moguće kupiti neoznačene GM proizvode jer, tvrdi Liderov izvor, taj je postotak vrlo teško dokazati. Primjerice, u Hrvatskoj je izravno iz EU uvezena tjestenina od GM riže od čak tri različita proizvođača s većim udjelom od onoga propisanog zakonom. Iako su ih razotkrili u certificiranim laboratorijima, i dalje ih je moguće nabaviti pod novim brendovima koji nisu prošli kontrolu. Industrija hrane u svijetu rastući je biznis otporan na sve svjetske krize, no ne i na malverzacije u kvaliteti. A ni mi u Hrvatskoj na to nismo imuni.
Mlijeko s aflatoxinsima, tuna s histaminima, ekojabuke s pesticidima, dječja hrana u kojoj je pronađeno staklo, limun tretiran imazalilom, mesni naroci od ostataka piletine umjesto svinjetine, riblji štapici u kojima gotovo da nema ribe, hrana s čudnovatim aditivima, meso s antibioticima… Sve su to slučajevi za koje javnost zna, koji su otkriveni, no možemo li uistinu biti sigurni da kao potrošači znamo što jedemo, pijemo, koliko je sve to sigurno i kvalitetno? Tko za sve to jamči i stavlja svoj žig i potpis?
Tri su institucije mjerodavne za sve laboratorije koji testiraju prehrambene artikle, pića, lijekove, zrak koji udišemo, uređaje i pomagala kojima se koristimo, norme koje se slijede u gospodarstvu…
Ministarstvo gospodarstva najviša je institucija za kontrolu Hrvatske agencije za akreditacije, koja izdaje certifikate kontrolnim tijelima odnosno laboratorijima i koja provjerava poštuju li oni u svom radu sve propisane zakone i pravila pri dodjeli certifikata. Ona ih ujedno kontrolira. Druga je institucija Državni zavod za mjeriteljstvo koji se brine za pouzdanu vezu između mjeriteljstva te sigurnosti i kvalitete, a treći je Hrvatski zavod za norme čija je zadaća utvrditi slijede li se u gospodarstvu sve zakonom propisane norme. U resornom ministarstvu postoji inicijativa da se sve te tri institucije spoje kako bi se administrativni troškovi smanjili, a broj inspektora i ocjenitelja povećao, no zasad osim načelnog dogovora ništa nije realizirano.
No itekako je moguće da i njima štošta prođe kroz prste jer nemaju dovoljno kapaciteta, a i rad svih laboratorija koji jamče sigurnost i kvalitetu ne provjerava se dovoljno često, a vjerojatno ni revno. Laboratoriji navodno rijetko obavljaju provjere jer također nastoje biti što ekonomičniji.
Najnovija afera s ekojabukama tretiranim pesticidima posljednji je u nizu slučajeva kojima se dovela u pitanje vjerodostojnost rada certificiranog laboratorija koji je trebao jamčiti da su jabuke uistinu iz ekouzgoja.
– Akreditacijska agencija za ovaj je slučaj doznala iz medija, a izravne pritužbe na rad akreditiranog tijela nismo zaprimili. Provjeravamo njihov rad i tek će se nakon toga moći utvrditi eventualna odstupanja – objasnio je ravnatelj Hrvatske akreditacijske agencije Tihomir Babić za Lider. No u Bioinspektu, laboratoriju koji je jamčio da su jabuke bez pesticida, o tome nemaju pojma.
– Nemamo informacije da nam se šalje provjera i ne da jemo izjave za medije – kratko nam je poručio Berislav Vrkljan, direktor Bioinspekta.
Da bi se certificirana tijela trebala češće i temeljitije kontrolirati te da sve mjerodavne institucije ne mogu prati ruke pozivajući se na inspekcije, za Lider kaže i sugovornik koji ima dobar uvid u rad svih agencija. Dovoljan je dokaz, tvrdi naš izvor, to što hrvatska nacionalna instancija za sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (HR RASFF) povlači s domaćeg tržišta hranu koju je testirao netko u Europskoj uniji i putem Europske komisije alarmirao sve članice. Rijetkost je da takvi pozivi dođu iz Hrvatske te da se zbog otkrića iz naše zemlje alarmi oglašavaju i proizvodi povlače s polica u drugim članicama EU.