Mađarski film ‘Saulov sin’ zasluženi je pobjednik službenog programa ovogodišnjega Zagrebačkog filmskog festivala. Riječ je o najboljem ostvarenju na Festivalu računajući sve kategorije, ali i jednom od najstrašnijih ikad snimljenih horora te uza ‘Schindlerovu listu’, premda je koncept prikaza strahota holokausta potpuno drugačiji, najboljim igračima filmom na tu temu.
U njemu nema ništa od Spielbergova patosa, suze i tugu kod gledatelja zamijenio je osjećaj tjeskobe, strave i gledosti prema svemu što je ljudsko. Sonderkommando, jedinica židovskih zatvorenika zadužena za odvođenje žrtava u spalnice, čiji su pripadnici živjeli samo koji mjesec dulje od ostalih Židova, bio je savršeno učinkovita radna snaga, a filmski protagonisti brutalni su šljakeri smrti.
Jedini čin koji se u tom paklu čini ljudskim, kad Saul odluči pod svaku cijenu pokopati svoga sina, ispadne sebičan i iracionalan potez bezumnika koji tako uništi plan za pobunu Sonderkommanda. László Nemes, čiji je ovo prvi film, snima kamerom iz ruke. U krupnom planu najčešće je Saul, a ostali protagonisti i događaji u drugom su planu, često samo kao obrisi.
Takav postupak zahtijevao je da zvuk dočara sve užase logora, od vrisko-va zapaljenih ljudi do demonskih naredbi nacista.
