DOLAZAK U EUROPU

Tako da se i danas upotrebljava za povećanje otpornosti, poboljšanje krvotoka, protiv virusa i krvnih ugrošaka, za bolji rad štitnjače i jetre ili zaštitu zuba. Dobar je za smanjenje kolesterola, zaštitu od srčanog i moždanog udara, potiče koncentraciju, diuretik je te brzo vraća energiju organizmu.

Iz Kine se čaj prenio na Tibet te u Japan otprilike u 12. stoljeću da bi u 17. st. Japanci potpuno prihvatili pijenje čaja. U Europu su vjerojatno u 13. ili 14. st. arapski trgovci donijeli čaj, ali o tome nema točnih zapisa. Zabilježeno je tek da je u Nizozemsku 1606. g. jedan brod iz Kine preko Jave dopremio čaj koji se od tada rasprostranio u Englesku i Francusku.

Prvi zapis o čaju u Engleskoj bio je oglas iz rujna 1658. g. u novinama London Mercurius Politicus, koji najavljuje da se kinesko piće koje Kinezi nazivaju ‘tcha’, a drugi narodi ‘tay’ ili ‘tee’ može kupiti u kavani Sweeting’s Rent u Cityju. Iako je prva kavana u Londonu otvorena šest godina prije, čini se da čaj ipak nije bio dovoljno poznat kada ga je trebalo oglašavati. Preokret se dogodio 1662. vjenčanjem engleskoga kralja Karla II. portugalskom kraljevnom Katarinom od Braganze, velikom obožavateljicom čaja. Ona je najprije ispijanje čaja uvela na dvor da bi se potom proširio među plemstvom i građanstvom. No tek u 18. st. čaj postaje općeprihvaćen, pa su uvedeni porezi na čaj.

Kako bi bio što jeftiniji i pristupačniji ‘čajoljupcima’ počelo ga se krijumčariti, što se odrazilo i na kakvoću jer su dodavani listovi drugih biljaka. Da bi mješavina u salici bojom sličila što više čaju, dodavan je čak i ovčji izmet. Britanske vlasti su ipak potkraj 18. st. shvatile da je namet prevelik, pa smanjuju porez na čaj sa 119 na 12,5 posto.

Širenju čaja pridonio je 1834. g. završetak monopolna Britanske istočnoindijske kompanije u trgovini s Kinom, iz koje je najviše uvoženo čaja u Englesku. Naime, tvrtka se okrenula Indiji koja je ionako bila središte njenog poslovanja. Kada 1858. britanska vlada preuzima izravan nadzor nad Indijom od Britanske istočnoindijske kompanije potiče uzgoj i proizvodnju čaja da bi do 1888. g. uvoz čaja iz Indije pretekao onaj iz Kine. I brzi jedrenjaci kliperi kojim su se koristili trgovci znatno su utjecali na trgovinu nakon što je Istočnoindijska kompanija ostala bez monopolja. Trgovci su na taj način brzo dopremali čaj u Veliku Britaniju i dobro zarađivali. Početkom 20. st. čaj postaje dio engleskog načina života, zbog jeftinog uvoza iz Indije i Šri Lanke (tada Cejlona). Za Prvoga svjetskog rata britanska je vlada preuzela uvoz čaja kako bi se održala niska cijena, jer bi poskupljenje utjecalo na moral naroda. To se ponovilo i u Drugom svjetskom ratu. Čaj je i dio američke povijesti s obzirom na to da je rat za nezavisnost počeo u Bostonu poznatim Bostonskom čajankom.

Njome se naziva prosvjed građana koji su u bostonskoj luci 1773. g. u more bacili tovar čaja čija je trgovina bila pod britanskim monopolom. Također, otkriće vrećica za čaj pripisuje se trgovcu čajem iz New Yorka Thomasu Sullivanu. On je poslovnim partnerima slao čaj u tkanim vrećicama, iako su Kinezi još u sedmom stoljeću čuvali čaj u papirnatim paketićima. Kada je o kavi riječ, prema jednoj legendi prvi je u devetom stoljeću otkrio pastir Kaldi iz Etiopije primijetivši da su njegove koze živahnije nakon što pojedu bobice jednoga grma. Kada ih je i sâm probao, uvidio je da mu se vraća snaga te je o svemu obavijestio koptske svećenike (kršćani) iz obližnjeg samostana. Svećenici su prihvatili kavu jer ih je održavala budnima za duhovnih molitvi, a spremali su je tako da bobice namakali u vodi, potom pojeli i vodu popili.

No tu je i priča o šeiku Omaru koji je molitvom liječio bolesne i kada je bio protjeran iz Moche u Jemenu u pustinju, jeo je bobice s obližnjega grma. S obzirom na to da su bile gorke i tvrde i nakon što ih je ispržio, odlučio ih je skuhati. Zrna su omekšala, voda je postala smeđa i kada je popio napitak vratila mu se snaga. Odmah se pročulo za čudovit pripravak, šeik Omar vratio se u Mochu te postao svetac.

Kava je ime dobila navodno prema etiopskoj pokrajini Kaffa ili od arapske riječi za vino – gahweh. Naime, kava je nazivana ‘arapskim vinom’ kada je došla u Europu zato što može fermentirati. Na taj se način i pripremala na početku.

Prvi pravi dokazi o kavi potječu iz 15. st. upravo iz Moche, gdje se pila u muslimanskim sufijskim samostanima, pa najpoznatija kava caffe mocca dobiva ime prema tom gradu. U idućem stoljeću kava se širi na Bliski istok, Tursku i sjevernu Afriku.