Most je već pobijedio – uspio je svoje teme nametnuti jačima

S političke su scene izbrisani ili su potpuno neutralizirani neki do jučer suvereni političari povezani sa starim upravljačkim strukturama i starim modelima upravljanja, ljudi bez kojih je hrvatska politička pozornica već bila gotovo nezamisliva.

Prošli parlamentarni izbori još nisu donijeli novu vladu. A možda i neće, iako su mogućnosti još otvorene i, čini mi se, danas veće nego prije tjedan dana. Ali sasvim su sigurno donijeli promjenu: i ljudi na političkoj pozornici i načina vođenja politike. S političke su scene izbrisani ili su potpuno neutralizirani neki do jučer suvereni političari povezani sa starim upravljačkim strukturama i starim modelima upravljanja, ljudi bez kojih je hrvatska politička pozornica već bila gotovo nezamisliva. Pritom, valja i to reći, neki od njih vrlo su dobro odradili neke dijelove svojih političkih dionica, ali novo vrijeme traži nove ljude.

Smjena generacija S političke pozornice gotovo su izbrisani donedavno najpopularniji političar u državi, bivši predsjednik Ivo Josipović, bivša premijerka i bivša šefica HDZ-a (doduše oktroirana) Jadranka Kosor, politički patrijarh Slavko Linić, u Saboru više nema vječnog učitelja političkog morala Josipa Kregara, Radimir Čačić još može vegetirati jedan mandat kao politički irrelevantan, Branimir Glavaš, Milan Bandić, ali i Vesna Pusić, a vjerojatno i Milorad Pupovac, plešu svoj posljednji politički tango na nacionalnoj razini. A i aktualni šefovi dviju najvećih stranaka Zoran Milanović, koji je na izborima ostvario maksimum nakon svoje četverogodišnje vladavine, i Tomislav Karamarko, koji je odnio Pirovu pobjedu, trebaju definirati i izboriti svoje buduće položaje u danima, tjednima i mjesecima koji dolaze. I na toj, najvišoj razini političkog vodstva poljuljan je ustaljeni obrazac da izborni pobjednik formira vladu, a izborni gubitnik odlazi u oporbu i gubi sljedeće unutarstranačke izbore. No te promjene političkih figura još ne znače i uspješnije upravljanje državom.

Najveću promjenu donio je Most. Ne samo zato što se nova grupa političara, uglavnom s lokalnih razina, pojavila kao politički subjekt i faktor iznenađenja koji odlučuje o tome koja će se i kakva vlada formirati nego i hoće li se uopće formirati. Nisam apriori fan trećih putova i velikih inovacija u politici, a ne ubrajam se ni među one koji će obezvrediti kompetencije članova Mosta očekujući da 19, ili nakon prvih ispadanja sada nekih 15, ‘ad hoc’ okupljenih političkih aktivista u vještinama parira administraciji Bijele kuće, no čini mi se da je dragocjeni doprinos Mosta razbijanje stereotipa u našoj političkoj kolotečini.

A osobito me impresionira njegov način vođenja pregovora u kojem je gotovo preslikao modele zapadnog pregovaranja, a koji ima javnosti dostupan dio i onaj supstancijalni, koji možemo samo naslućivati. Kao što možemo naslućivati da u svemu tome Most ima neku vanjsku potporu te nagađati da bi možda mogla biti prekooceanska. I dok na onoj površinskoj razini PR-a već gotovo irritira svojim naivnim i trenutačno nerealnim prizivanjem velike koalicije te mantrama o reformama, u onom supstancijalnom dijelu zapravo nije napravio pogrešku: vrlo je suvereno otklonio remetilačke elemente iz skupine ili ih natjerao da sami odustanu, postavio je koaličijske pregovore s obje velike koalicije na razinu razgovora o sadržaju, otvorio si je prostor da izabere ili ne izabere jednu od njih, a u slučaju da ipak jednu izabere (HDZ je vjerojatnija opcija), otvara si mogućnost nadzora nad kadrovima koji ulaze u vladu i u državnu administraciju u širem smislu, i to prema kriteriju kompetencije.

Upitno je, doduše, koliki su kapaciteti ljudi iz Mosta za procjenu kompetencija kandidata za upravljanje državom. Ali ako postoji taj netko tko pomaže Mostu da ovako vješto manevrira u pregovorima, onda taj netko jamačno može pomoći i u slaganju kompetentne administracije. Prostor za promjenu otvoren je i to je najveći doprinos Mosta.

A što će biti dalje, teško je prognozirati jer u hrvatskoj se politici u posljednje vrijeme događa mnogo nestereotipnih stvari. Možda ćemo znati nešto više nakon što se vidi odnos snaga na konstituirajućoj sjednici Sabora koju je nestereotipno žurno sazvala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović? Ili kad se vide njezini sljedeći koraci nakon što ju je ozbiljno zabrinulo izvješće glavnoga državnog revizora o nepravilnostima u Državnom uredu za upravljanje državnim imovinom? Možda je ugrožena sama nacionalna sigurnost? Možda će institucije početi raditi svoj posao? I možda se čak i ta nova vlada posloži nekako nestereotipno?