Hrvatskoj treba stručnjak koji razumije ekonomiju i biznis i ima vlastiti ekonomski program te kapacitet za okupljanje kvalitetna tima. Pravi igrači neće u prljave političke vode bez ‘trenera’ kojem vjeruju.
Nakon teatrologa, novinarke, pravnika… zašto ne bismo dopustili eksperiment s ekonomistom ili poduzetnikom na čelu vlade? Što bi se gore moglo dogoditi nego s amaterima za ekonomska pitanja?
U srijedu, kad nastaje ova kolumna, dan prije prvog zasjedanja novog saziva Sabora, još ne mogu vjerovati da se Most neće prikloniti jednoj od dviju velikih stranaka. I da to neće biti HDZ. I da, kako tvrde iz tabora iznenađujućih izbornih dobitnika, ‘Most nezavisnih lista čvrsto stoji iza ideje o zajedničkoj reformskoj vladi čiji je najvažniji predvjet prevladavanje osobnih animoziteta ljudi iz SDP-a i HDZ-a’.
Prije mi je izgledan scenarij neke dramatične sjednice, bilo Sabora bilo samih preostalih zastupnika Mosta, koja će se protegnuti duboko u noć pa onda završiti u svitanje izlaskom Bože Petrova pred pospane novinare i objavom da je ipak pristao na kompromis i kreće u formiranje vlade. Dovoljno je sjetiti se one noći kad je grčki političar Aleksis Cipras pristao na uvjete Europske komisije nakon maratonskoga pregovaračkog iscrpljivanja. Tako se to radi u politici. Bilo da je riječ o stvarnom bilo glumljenom lomljenju.
U svemu tom košmaru ne bi bilo loše malo dublje promisliti o ideji stručne vlade. Prije ili poslije, ako se i stvor neka tanka koalicija s kratkim vremenom poluraspada, ako Karamarko ili Milanović ipak budu mandatar i novi premijer, koncept stručne vlade isplivat će na površinu.
Pojednostavnjeno, pod stručnom vladom podrazumijevam premijera koji neće biti član stranke i kojemu će biti omogućeno da sastavi ministarski tim prema svom nahođenju. I da onda Sabor napokon prestane biti kokošinjac i stroj za dizanje ruku te da postane neka vrsta nadzornog odbora stručne vlade.
Naravno da se iz dosadašnje perspektive to ne čini ostvarljivim. Ali ništa nije nemoguće. Hrvatski političari, ali i javnost, zaboravljaju da postoje dva biračka tijela koja odlučuju tko će i kako u Hrvatskoj biti na vlasti. Jedno su biračko tijelo punoljetni građani Republike Hrvatske. Drugo je biračko tijelo međunarodna financijska zajednica, u čijim su rukama hrvatske državne obveznice. I o glasovanju anonimnih fondovskih menadžera u Washingtonu ili Londonu, koje se obavlja kad minister financija dođe refinancirati vanjski dug zemlje, ovisi hoće li zemlja u bankrot ili neće. A onda to određuje i sudbinu političke elite (ili oligarhije, kako se već gleda).
