POD NAZIVNIKOM ‘SOCIJALNE INOVACIJE’ KRIJU SE VAŽNI KORACI ZA POSVEMAŠNJI NAPREDAK, ALI I ONO BANALNO – ZA PRIVLAČENJE NOVCA IZ FONDOVA EUROPŠKE UNIJE. SUDEĆI PREMA BROJU NATJEČAJA KOJIMA JE TAJ POJAM JEDAN OD UVJETA ZA ODLUKE O FINANCIRANJU, NOVAC NE DOBIVAJU SAMO ONI KOJI BI NAHRANILI GLADNE U SVIJETU, ZAPOSŁILI POTLAČENE I POBRINULI SE ZA NASUKANE KITOVE.
Današnje priče o inovacijama i inovatorima uglavnom se vrte oko prirodnih znanosti, posebice IT industrije. Netko je izmislio brži internet, netko drugi fenomenalnu aplikaciju, netko treći pametniji televizor… Mnogo se rjeđe u javnosti čuje za nekoga tko je osmislio neku socijalnu, odnosno društvenu inovaciju koja je npr. smanjila štetne učinke na okoliš, broj gladnih u svijetu, zaposlila potlačene i slabije i slično.
Pa ipak, na razini EU sve je više novca na raspolaganju upravo za takve projekte. Gdje je u tome Hrvatska? Iako se taj pojam proteže strategijama i akcijskim planovima više ministarstava (Strategija pametnih specijalizacija, Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, Strategija poticanja inovacija 2014. – 2020., Strategija razvoja…)
