Fondovi

Hrvatska još nije prepoznata kao investitorsko odredište. Unatoč i dalje nestabilnome pravnom i političkom okružju na fondovskoj sceni vide se naznake pozitivnih trendova – od poticaja koji su počeli dolaziti od državnih agencija do povećanog interesa stranih ulagača. No pitanje je koliko će to u dogledno vrijeme osjetiti domaći poduzetnici.

Akon što je ove godine osnovan novi regionalni fond rizičnoga kapitala vrijedan 40 milijuna eura (Enterprise Innovation Fund – ENIF), u kojem je Hrvatska jedan od ulagača, može se očekivati da će prva ulaganja imati u prvoj polovici 2016. godine. Drugi fondovi koji se osnivaju – Fond za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja kao i Fond poduzetničkoga kapitala, prva ulaganja mogli bi imati tek u drugoj polovici godine. Priprema svih tih projekata traje već dvije godine, što je mnogo izgubljenog vremena. Kako nam kaže jedan fondovski menadžer, moglo se to sve riješiti mnogo prije, i to 2011. kada su osnovani Fondovi za gospodarsku suradnju (FGS).

FGS-ovi pri kraju s ulaganjima – Da su ovi venture capital fondovi bili tada osnovani, sada bismo već imali mnogo primjera tvrtki koje su prošle cijeli put takvog ulaganja. Ovako moramo čekati još pet ili šest godina. Da ne govorimo o benefita za gospodarstvo – kaže naš sugovornik. Naime, hrvatski će poduzetnici i oni koji to žele postati iduće godine imati priliku prijavljivati svoje projekte tim VC fondovima i nadati se da će biti izabrani. No, ako govorimo o ENIF-u, primjerice, to je regionalni fond koji će ulagati 40 milijuna eura u projekte nekoliko država. Kada se sve zbroji i oduzme, jedan do dva projekta iz Hrvatske na godinu mogla bi dobiti novac. – Je li to dovoljno, apsolutno ne. Ali je barem početak – napominje naš sugovornik.

I FGS-ovi su pri kraju s ulaganjima. Još je ostalo nešto novca, pogotovo u fondu FGS Nexus II, koji je u lipnju uložio oko 100 milijuna kuna u Hotele Plat. A kako sada stvari stojte, projekt fondova za gospodarsku suradnju, koji će iduće godine imati posljednja ulaganja, završava. Ministarstvo poduzetništva nema namjeru osnivati nove takve fondove. A koliko su bili važan projekt, pokazuje i Agencija za investicije i konkurentnost, koja ih je smatrala neophodnim izvorom financiranja.

HAMAG-BICRO pomaže malima – Fondovi za gospodarsku suradnju predstavljaju financijski instrument neophodan u fazi rasta i ekspanzije poduzeća. Korisnici financiranja trgovačka su društva koja imaju sjedišta u Hrvatskoj i koja isključivo ili pretežito obavljaju svoju djelatnost na području Hrvatske te imaju proizvode i usluge s visokim potencijalom rasta, prednost nad konkurencijom, prihvatljiv menadžment, uredno i transparentno poslovanje i dobar poslovni plan te prihvatljivu stopu povrata na uložena sredstva od strane FGS-ova – kažu nam iz AIK-a. Prema njihovom dosadašnjem iskustvu, projekti koji su tražili financiranje fondova za gospodarsku suradnju uglavnom ulažu u prerađivački sektor i turizam.

Oni ‘manji’ projekti koji nisu trebali nekoliko desetaka milijuna kuna svježega kapitala mogli su se obraćati Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inova-

Obvezni mirovinski fondovi – Četiri obvezna mirovinska fonda imaju 73,3 milijarde kuna imovine, od kojih je 71 posto (52,12 milijardi kuna) u hrvatskim državnim obveznicama, a 10 posto u domaćim dionicama. U inozemstvu OMF-ovi imaju uloženo gotovo 14 posto portfelja (10,21 milijarda kuna).

Investicijski fondovi – Otvoreni investicijski fondovi (UCITS), a njih je 89, upravljaju s 13,96 milijardi kuna imovine. Od toga je 54 posto u depozitima i gotovini. Gotovo 20 posto imovine u državnim je obveznicama, a samo pet posto u domaćim dionicama. Alternativni fondovi raspolažu s gotovo tri milijarde kuna. Ima ih nekoliko vrsta: FGS-ovi – četiri FGS-a upravljala su na kraju lipnja imovinom od 883 milijuna kuna. ‘Private equity’, odnosno fondovi rizičnoga kapitala (dva su registrirana u Hanfi), imala su imovinu od 133 milijuna kuna. VC fondovi – nova vrsta fondova u Hrvatskoj, barem kad je riječ o njihovu osnutku. Od 2007. do 2014. strani VC fondovi uložili su 167 milijuna eura. Nekretninski – prije nekoliko godina bilo je mnogo takvih fondova u Hrvatskoj, no propali su. Sada strani fondovi kao što su južnoafrički ili katarski kupuju nekretnine. ‘Wealth’-fond – najveći takav svjetski fond, norveški Government Pension Fund Global, u Hrvatskoj ima uloženo 135 milijuna kuna u dionice deset tvrtki.

Ulaži i strani VC fondovi – Fondom Enterprise Innovation Fund – ENIF financirat će se tehnološke tvrtke u osnivanju ili ranoj fazi poslovanja koje iskazuju najveći potencijal rasta, ulaganjem u od 25 do 49-posto vlasničkog udjela. Pojedinačna veličina ulaganja iznosić će u prosjeku od pola milijuna do 1,5 milijuna eura. Ulaganja se mogu kretati od 100 tisuća eura za seed tvrtke do najviše tri milijuna eura za projekte s iznimnim potencijalom – poručuju nam iz HAMAG-BICRO-a. Ističu da će Fond za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja ulagati od 2,5 milijuna eura, što će se financirati iz zajma Svjetske banke.

Ulagat će se zajedno s prihvatljivim ulagačima s maksimalnim ulogom do 300.000 eura. Fond poduzetničkoga kapitala bit će registriran u Hrvatskoj kao zatvoren fond kojim će upravljati privatno društvo za upravljanje fondovima odabrano putem međunarodnog natječaja. Sastojat će se od javnog i privatnog financiranja ukupne vrijednosti 20 milijuna eura – poručuju iz te agencije.

Iako je pojava domaćih VC fondova vrlo zanimljiva, takvi strani fondovi aktivni su već neko vrijeme. Tako je, primjerice, od 2007. do 2014. godine Hrvatska privukla 167,7 milijuna eura private equity i venture capital ulaganja. Od tog iznosa, 26,9 milijuna eura bila su venture capital ulaganja, 51,5 milijuna eura odnosilo se na razvojni kapital (growth capital), 29,3 milijuna eura bio je kapital za financijsko restrukturiranja tvrtki (rescue & turnaround) i 60,0 milijuna eura za preuzimanja (buyout).

‘Izvezeni’ startupovi – Ti podaci ne uključuju ulaganje u hrvatske startupove, koji su većinom dobili sredstva ulaganja u strana sjedišta, primjerice Bellabeat, ShoutEm i druge, a samo u 2014. godini hrvatski ‘izvezeni’ startupovi prikupili su oko 21 milijun eura ulaganja – objašnjava Mirna Marović, predsjednica Hrvatske Private Equity i Venture Capital Asocijacije (CVCA).

Iako su u razdoblju nakon financijske krize u Hrvatskoj najviše ulagali domaći private equity fondovi (prema broju transakcija), strana su ulaganja znatno veća u iznosu pojedinačnih ulaganja.

Private equity i venture capital fondovi koji ulažu u regiju uglavnom su regionalni fondovi koji ulažu u zemlje Centralne i Istočne Europe. Ulaganje u Hrvatsku olakšano je ulaskom u EU jer mnogi fondovi ranije nisu mogli ulagati u Hrvatsku – kaže Marović. Iako državne agencije pripremaju nove VC fondove za ulaganja u startupove, Marović smatra kako je sljedeća godina još uvijek u znaku upitnika zbog velikih neizvjesnosti.

Ključni problem Hrvatske nije vlada koja još nije formirana, već ekonomska pitanja i rješavanje prekomjernog duga države. Hrvatska je prepoznata kao uspješna turistička destinacija, ali još uvijek ne i kao investicijska destinacija. U privlačenju stranih ulagača općenito zaostajemo za regijom, a glavni su razlozi nestabilnost pravnog i političkog okruženja. Nadalje, neizvjesnosti su prisutne na gotovo svim područjima na međunarodnom planu, od ekonomskog rasta i kretanja na tržištima do političke stabilnosti uzrokovane migracijskom i terorističkom krizom, a posljedice će se preslikati na Hrvatsku – zaključuje Marović.

No nisu venture capital i private equity fondovi jedini igrači u Hrvatskoj. Kada je, pak, riječ o stranim investicijskim fondovima, Agencija za investicije usko surađuje s fondom Arqaam Capital iz Dubaja, koji razvija projekt Brizenica resort, turističko naselje visoke kategorije na otoku Mljetu.

Strateški projekti – Projekt je u pripremnoj fazi, razradi prostorno-planske dokumentacije, prijavljen je za poticaje sukladno Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja i Zakonu o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Usko surađujemo i s norveškim fondom Emerging Europe Land Development, koji razvija stambeno-poslovni kompleks u Zagrebu. Projekt je također kandidiran kao strateški sukladno Zakonu o strateškim investicijskim projektima – objašnjavaju iz Agencije za investicije.

Od investitora u nekretnine spomenimo i južnoafrički fond Tower Property, koji je prije nekoliko mjeseci odlučio da će prvo ulaganje izvan granica njihove države biti u Hrvatskoj. Taj fond upravlja s 44 nekretnine u JAR-u, a u Hrvatskoj je kupio 15 kata VMD-ove zgrade u Strojarskoj ulici u Zagrebu. Najavili su da će u iduće dvije godine potrošiti čak 200 milijuna eura na nekretnine, ponajviše na već sagrađene uredske i ‘retail’ prostore.

Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju sve više stranih fondova odlučilo je uložiti novac na našem prostoru. Tako prema podacima Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, 62 strana društva za upravljanje fondovima imaju dozvolu za ulaganje u Hrvatskoj.

Većina društava za upravljanje investicijskim fondovima dolazi iz Ujedinjenoga Kraljevstva i Sjeverne Irsko – poručuju iz HGK. Iz Luksemburga je šest društava čiji fondovi ulažu u Hrvatsku, slovenska su četiri, francuska tri i tako dalje. Nažalost, HGK ne raspolaže podacima koliko svi ti fondovi i eventualno imaju uloženo u Hrvatskoj. HGK je prošloga mjeseca odlučio u suradnji s Ministarstvom gospodarstva osnovati Centar za industrijski razvoj koji će se financirati iz fondova EU, unutar kojeg je, među ostalim, planirano i pokretanje vlastitog VC fonda.

Klasične hrvatske slabosti: porezna politika nije konstantna, nekretnine i njihovo vlasništvo pokušavaju se riješiti već godinama, a o pravosuđu i njegovoj brzini i efikasnosti da i ne govorimo. Da ste vi ulagač i imate, primjerice, 50 milijuna eura, kamo biste uložili taj novac?

Brojne propuštene prilike – Bilo kako bilo, brojne investicijske prilike i mogućnosti u posljednjih su nekoliko godina propuštene. Svjetska kriza podsticila je okrenula način razmišljanja stranih ulagača, koji su izgubivši novac 2009. godine iznimno oprezno pristupali svakom ulaganju. Takav pristup primjećuje se u iznimno velikim promjenama na tržištima kapitala u svijetu. A u Hrvatskoj, što reći. Bilo je pokušaja pokretanja investicijske klime osnivanjem alternativnih fondova koje je vlada Jadranke Kosor pogurala, čime su nastali FGS-ovi. Kada se promatra Hrvatska kao financijska cjelina, strani investitori teško da će se odlučiti svoj novac ostaviti ovdje, iako ima iznimno velikog pomaka u odnosu na razdoblje prije tri četiri godine. No porezna politika nije konstantna, nekretnine i njihovo vlasništvo pokušavaju se riješiti već godinama, a o pravosuđu i njegovoj brzini i efikasnosti da i ne govorimo. Da ste vi ulagač i imate, primjerice, 50 milijuna eura, kamo biste uložili taj novac?