Home / Biznis i politika / Izborni i postizborni cirkus kojem svjedočimo

Izborni i postizborni cirkus kojem svjedočimo

Ozbiljne političare ne treba držati za riječ, nego za proračun. Posljedica je sustava koji dopušta političarima da nam lažu i varaju nas bez ikakvih ograničenja. Svi će opet u novoj izbornoj rundi obećavati bolji život uz niže poreze i izdašnje državne transfere u socijalnu i zdravstvenu te veće poticaje gospodarstvu… Ukratko, med i mljeko za sve i svakoga. (Osim incidenata kad nekome iz te miješno-medarske političke industrije pobjegnu u javnost bolni rezovi i dolina suza.)

Može li politika postati vjerodostojnija? Jednu od opcija artikulirao je porezni stručnjak Hrvoje Zgombić u intervjuu za ovaj Lider: ‘Most je možda pogriješio što nije inzistirao da HDZ i SDP naprave proračun za sljedeće četiri godine jer se upravo na proračunu prelijevaju učinci svih reformi i svatko lako vidi koliko se držite svojih obećanja.’ Dodao bih kako bi zakonski trebalo propisati da pretendenti na sastavljanje vlade trebaju dati i svoj prijedlog proračuna za sljedeću godinu. Na taj bi se način političko cirkusiranje svelo na prihvatljiviju mjeru. Što ne znači da sinčići, glavaši, miletici, kosori, bandići, čačići i svi drugi zavisni i nezavisni ne mogu sudjelovati na izborima. Mogu oni i bez svog proračuna ući u Šabor, ali bez premijerskih ambicija. No grupacije koje ulaze u izbornu utrku s ciljem da istaknu mandatara i postave premijera trebale bi javno obznaniti proračun za sljedeću godinu i smjernice za cijeli mandat. Pa neka HDZ, SDP, Most i svi koji pucaju na premijersku fotelu podastru brojke kojima misle ostvariti bolji život i niže poreze. Tako bi se politika uozbiljila, a u političkoj ponudi odvojile bi se ozbiljne opcije od onih kojima je važno sudjelovati (u saborskim klupama i apanažama). Pa te političare ne bismo više trebali držati za riječ, nego za proračun.

Poduzetnik Michael Ljubas ranjen je u ponedjeljak navečer usred Zagreba. Policija pucnjavu na Trešnjevci klasificira kao pokušaj ubojstva, iako poznava-telji prilika na razmeđi biznisa i podzemlja ocjenjuju da je riječ o upozorenju. Ljubas se najviše bavio nekretninama, a najveća od brojnih afera je ona oko Elektrometa, u kojem je Ljubas najveći pojedinačni dioničar. U međuvremenu je ušao u medije – vlasnik je portala Dnevno i tjednika 7dnevno. Njegovi mediji, blago rečeno, često hodaju ‘po rubu’, i HND ih je opominjao zbog širenja govora mržnje. Ljubasove tvrtke uglavnom su u lošem stanju, blokirane i opterećene silnim dugovanjima. Sve to, u očekivanju rezultata istrage – od koje ne treba previše očekivati – pristojnim novinama dovoljno je da Ljubasu prilijepe epitet – kontroverzni.

Dinamo ovih dana proživljava najteže dane, što nema veze s revijalnim gostovanjem Bayerna na Maksimiru. Pravi je udarac zabrana Zdravku Mamiću da vodi Dinamo. O. K., može se u Maksimirskoj 128 preživljavati dok je izvršni predsjednik u pritvoru, može se na prošire osvojiti još jedno prvenstvo, ali što ako stariji Mamić zbog istrage bude morao propustiti prijelazni rok? Dogodit će se veliki bijeg legionara, ali veća šteta bit će očekivani egzodus mladih nogometaša. Pa, prema uzoru na hrvatski odljev mozgova, Dinamo.

Javnost je nerijetko najokrutniji sudac. To je na vlastitoj koži ovog utorka osjetio Ivan Zvonimir Čičak. Na prijemu kod Predsjednice, i to baš u (ne)prilici zajedničkog poziranja za medije – spale su mu hlače. Fotoreporteri su nemilosrdno mitraljirali i portali su ubrzo počeli objavljivati fotografije neugodne situacije. Na to su se nadovezali brojni komentari, među njima nemalo degutantnih. Ništa nije pomoćno Čičkovo objašnjenje zašto nije mogao – iz zdravstvenih razloga – staviti remen na hlače. Internetska lavina nezaustavljivo je krenula. Sve se događalo na dodjeli Predsjedničine povelje HHO-u. A i Ivan Zvonimir Čičak debelo je zaslužio dodijeljeno mu odličje Reda Stjepana Radića kao najustrajniji hrvatski borac za ljudska prava, pa makar se ja i ne slažem baš sa svakim njegovim javnim istupom. Kako god, čestitke! Bez zlurade objave fotografije bez hlače.

Prije godinu dana otvorene su tri ponude za upravljanje autocestama, svaka od 2,5 milijardi eura. Razlike su bile u trajanju koncesije – 30, 40 i 50 godina. Usporedo se razvijala referendumna akcija ‘Ne damo naše autoceste’, koja je javnost okrenula protiv monetizacije. Trakavcu je tri mjeseca kasnije prerezao premijer Milanović: ‘Vlada odustaje od monetizacije, cestama će upravljati mirovinci i građani!’ Bio je to dobar dan za populizam, ali crni petak (13. ožujka) za budućnost cesta, javni dug i državni proračun.