Pouke iz vremeplova

Knjiga izabranih ‘Ekonomalija’ iz proteklog desetljeća mogla bi biti koristan podsjetnik i sudionicima pregovora o novoj vladi. Autoru će za deset godina ostati standardna satisfakcija: nisu me poslušali.

Čitatelji tiskanog izdanja Lidera na stranici uz današnje ‘Ekonomalije’ vide oglas za novu knjigu u Liderovoj biblioteci. Naslovljena je ‘Kad vjetar puše, i purani lete’ i njoj je 135 od petstotinjak do sada objavljenih ‘Ekonomalija’. Vrijeme izlaska knjige bilo je tempirano tako da bude u godini u kojoj Lider obilježava deset godina izlaženja, ali i uz pretpostavku da će sredinom prosinca Hrvatska već imati novu vladu. Pa će podsjećanje na sve stranputice i izostala rješenja možda nekomu biti korisno kako se scenariji s prethodnim vladama ne bi ponovili.

U knjizi se mogu pročitati i prijedlozi što bi se trebalo činiti da Hrvatska ne završi u bankrotu. Nisu to samo kroničarove ideje. Na njih se došlo u mnogim razgovorima s poduzetnicima i menadžerima, pa su u ovim kolumnama vrlo često samo medijski artikulirane. I evo, sad se s gotovo stopostotnom sigurnošću može reći da je Mostova predstava u vezi sa zajedničkom vladom došla do zadnjeg čina u kojem će biti formirana odavno osmišljena HDZ-Mostova vlada.

Koliko god imao rezerve prema mogućim dometima političara Bože Petrova, moram priznati da me taj psihijatar prema jednom pitanju stjerao u kut. Knjiga izabranih ‘Ekonomalija’ iz 2005. – 2015. jasno otkriva da se u nekoliko navrata izričito zauzimam za to da se napokon pokuša s ekonomistom (ili biznismenom) kao premijerom. Ako HDZ već ima četiri kandidata za ‘stručnog premijera’ (pojam je pomalo širok i neprecizan), možda jedan zaista bude znacaj iz ekonomije. Pa bi takav izbor zasluživao veću potporu od kroničarski uobičajene. Barem u početku. Naravno, to ne znači automatski da će vlada pod palicom takva stručnjaka izbjeći obrazac ponašanja koji se ustalio u proteklih desetak, a i više godina. Da mnoge stvari nisu od jučer, evo nekoliko fragmenta iz knjige ‘Kad vjetar puše, i purani lete’. Malo vremeplova dok se ne formira vlada: ‘Krajem 2005. tadašnji premijer Sanader najavio je da će mjesec i pol dana putovati Europom jer je interes potencijalnih ulagača ‘sada mnogo veći’. Upozorenje da ‘Hrvatskoj ne treba svaka investicija sa Zapada’, već da su poželjni investitori ‘koji će proizvoditi za izvoz, a ne kupiti domaće tržište’, ostalo je bez odjeka. Istina, ni Sanader nije otišao na tu turneju. Krenule su državnim zaduživanjem financirane infrastrukturne investicije ‘bojenja tunela’.

Iz HDZ-a su svojedobno najavljivali da za razdoblje nakon što dođu na vlast imaju pripremljene velike infrastrukturne investicije (kanal Drava – Sava…). ‘Ekonomalije’ objavljene 21. 4. 2006. bile su naslovljene ‘Postignut nacionalni konsenzus u ignoriranju javnog duga’. A naslov na istome mjestu, ali 2013., glasio je ‘Hrvatska je zemlja koja se pomirila s time da će bankrotirati’. Mostovci se nisu jasno definirali prema javnom dugu pa će biti zanimljivo pratiti kad se njihove megareformske ideje sudare s obuzdavanjem javnog duga. Još jedan izazov za mogućega stručnog premijera.

Zanimljivom mi se iz današnje perspektive čini i kolumna objavljena 16. 7. 2010., u vrijeme vlade Zorana Milanovića. Podnaslov glasi: ‘Recesija je stvorila skupine koje se ponašaju poput religioznih sekti. Uz ‘Crkvu blagoslovljenog vanjskog zaduženja’ djeluje ‘Crkva ukazanja EU’, pa sekt ‘Boljega drugog polugodišta’ i ‘Svete čvrste kune’.’ Posebno će biti zanimljivo pratiti, ako se ostvari HDZ-Mostova koalicija, odnos prema Hrvatskoj narodnoj banci. Sredinom 2006. naslov ‘Ekonomalija’ bio je ‘Guvnera za premijera’ uz objašnjenje da ‘Rohatinskog treba staviti u položaj da sâm proveđe mjere koje godinama traži od aktualnog premijera’. Vodstvo u HNB-u promijenilo se, ali odnosi su ostali uglavnom slični.

Knjiga ‘Kad vjetar puše, i purani lete’ podijeljena je na poglavlja po kalendarskim godinama. Svaka je označena jednom karakteristikom po izboru autora: 2005. – euforije; 2006. – korupcija; 2007. – parlamentarni izbori; 2008. – negiranje krize; 2009. – ulazak u NATO; 2010. – godina izgubljenog vremena; 2011. – druga godina izgubljenog vremena; 2012. – njegovo veličanstvo radno mjesto; 2013. – godina apatije; 2014. – godina u znaku aplikacija i izvoza.

Budući da je knjiga u tiskaru išla prije rezultata parlamentarnih izbora, 2015. ocijenjena je kao godina izlaska iz recesije. Možda bi za pojavu trebalo ipak izabrati Most. Ali on je zasad više kazna SDP-u i HDZ-u nego rješenje. Pa će tek u 2016. trebati vidjeti hoće li biti pozitivna ili negativna pojava.