Apetiti za spajanjem i akvizicijama sve su veći

Kroz čistilište zvano recesija u posljednjih nekoliko godina prošle su sve tvrtke. Nekima nije bilo spasa pa su se našle u paklu, malo je tko pokucao na vrata raja (iako ima i takvih), a većina s manjim ili većim ranama i utezima kreće u novi ciklus. Takav je scenarij ostavio trag i u području spajanja i preuzimanja (M&A). Da se situacija pročistila, pokazuju trendovi sve veće kupoprodajne aktivnosti, manje je straha među preuzimačima i manje očaja među metama koje su prodajom nastojale spasiti živu glavu. Dugotrajna recesija jasno je odvojila one koje su nepovoljne ekonomske okolnosti natjerale da potraže nova tržišta i izvore prihoda, restrukturiraju dugove i poboljšaju financijsko zdravlje od onih čiji su se problemi samo produbili. Prvi su postali poželjne mete za preuzimanje sada kada su i kupci izašli iz grča, i to u svim sektorima i neovisno o veličini. Preuzimanja i spajanja zahuktala su se globalno u ovoj godini, a takav trend očekuje se i u 2016.

U Hrvatskoj atraktivne mete u pravilu su nišni igrači. Velike kompanije ionako možemo izbrojiti na prste, a posebno one internacionalne i važne u širim europskim okvirima. Stoga je idealni spoj dobar tržišni udio u nekoj niši i obvezan izlaz na druga tržišta. One koje su fokusirani i ovisni samo o hrvatskom tržištu gotovo da nitko neće ni pogledati.

– Dobar biznis bio je meta i prije i sada, no sada je više tvrtki koje su zbog krize napokon krenule van. Takve tvrtke imaju mnogo veći potencijal rasta i automatski su zanimljivije mete. Problem je bio i ostao nedostatna veličina jer je većina naših tvrtki mala za europske, a kamoli globalne okvire. Osim tvrtki koje posluju regionalno i šire te su perspektivne, zanimljive su mete one koje su restrukturirale svoje dugove predstečajnom nagodbom ili bez nje i sada mogu tražiti i dobiti novi kapital – kaže Andrej Grubišić, osnivač tvrtke Grubišić i partneri, čiji je primarni fokus na transakcijama spajanja i preuzimanja. Trenutačno, kaže, rade s tri klijenta, a svima je zajedničko da su agresivno krenuli na inozemna tržišta.

No vlasnici onih tvrtki koje su recesiju prošle relativno glatko uglavnom nisu spremni na prodaju svojih biznisa osim za vrlo visoku cijenu. S druge strane, kupci imaju drugačiju računicu u koju ulazi dug, potencijal rasta itd. Različite procjene o vrijednosti kompanije stari su prijepor i kamen spoticanja pri realizaciji akvizicija. No smjena ili barem uvođenje mladih generacija u upravljačke strukture manjih i srednjih tvrtki donosi određene promjene.

– Vlasnike tvrtki koje su stare 20-ak godina ova je recesija iscrpila i financijski i fizički. Na scenu sada dolazi nova generacija koja je informatički potpuno pismena, zna strane jezike i nije joj problem putovati po svijetu zbog posla. Takvi će biti voljniji prodavati tvrtke na vrijeme – smatra Grubišić.

Uvijek je mnogo faktora koji utječu na odluku o prodaji tvrtke ili puštanju investitora u vlasničku strukturu.

– U teoriji idealno vrijeme za prodaju bilo bi na vrhu ekonomskog ciklusa, posebno u sektoru u kojem tvrtka posluje. No kako je Einstein rekao: u teoriji teorija i praksa su isto; u praksi nisu – kaže Jurgis Oniunas, osnivač Ascendant Capital Advisorsa. Ističe da vlasnici tvrtki ne bi trebali razmišljati o tajmingu, nego trebaju dovesti novog investitora dok njihov biznis raste, ali im je potrebna pomoć pri širenju na nova tržišta ili za ulaganja u nove tehnologije. To znači, kaže Oniunas, da je svaka zdrava kompanija u Hrvatskoj meta za preuzimanje. A nije sve potpuno crno ni za one koji nisu financijski potpuno zdravi. I prezadužene tvrtke mogu zaključiti transakciju u kojoj vlasnici postižu određenu vrijednost, sve dok imaju tržišni potencijal u budućnosti. Osim toga, kupci postaju sve raznolikiji.