Marija Todorova ne opisuje balkanske narode kao nevine žrtve niti potiče u njima emociju lažne nevinošti. Ona ih ne šteti zbog toga što se Zapad prema Balkanu ponio neodgovorno, niti potiče opasnu ideju da balkanski narodi nisu historijski akteri ili da je njihova sudbina uvijek u rukama viših sila.
Todorova je kao znanstvenica bila svršeno svjesna svog položaja i svoje odgovornosti jer je pišući ‘Imaginarni Balkan’ imala povlasticu da istovremeno bude i izvan predmeta istraživanja i unutar njega, i izvan procesa prikupljanja znanja o predmetu i unutar njega.
Ova knjiga nije napisana u ime nekakvoga apstraktnog Balkana, Marija Todorova govori u ime onog djela balkanskih intelektualaca koji razmišljaju o problemu identiteta.
