Hrvatsko je gospodarstvo u ekonomskoj stagnaciji unatoč nekim pozitivnim naznakama: zaustavljanju gospodarskog pada, rastu izvoza, industrijske proizvodnje i osobne potrošnje te dobrim rezultatima turističke sezone. Drugim riječima, rast je u ovoj godini prije svega posljedica povećane inozemne potražnje zbog trenda rasta zemalja Europske unije s kojom najviše trgujemo, a ne aktivne makroekonomske politike i stvaranja stabilnije i povoljnije poslovne klime ili toliko potrebne promjene modela postojeće nacionalne ekonomske politike.
Sve dok gospodarski rast ne prijede stopu od tri do četiri posto, koliko je potrebno samo za otplatu kamata, ne možemo govoriti o rastu i razvoju.
U sljedeću godinu, 2016., prenose se, nažalost, svi strukturni problemi i rizici iz recesijskih godina, tijekom kojih smo izgubili više od 12 posto BDP-a, koje nismo uspjeli riješiti ili umanjiti. Prije svega mislim na visok proračunski deficit koji, prema prognozama Europske komisije, ni do 2017. nećemo uspjeti svesti na Maastrichtom dopuštenih tri posto BDP-a. Štoviše, ove i iduće dvije godine bit će zemlja s najvišom razinom proračunskog manjka od svih zemalja EU.
