Sramežljivih naznaka pozitivnih kretanja ima, a ohrabruju ovogodišnji rast izvoza i dobra turistička sezona. Analitičari se slažu da bismo godinu napokon trebali završiti sa skromnim, ali ipak rastom BPD-a. Jako zabrinjava to što kasnimo sa strukturnim reformama važnima za poboljšanje gospodarske klime i snažnije investiranje upravo u one industrije i aktivnosti koje brže mogu pozitivno pokrenuti gospodarstvo i zapošljavanje. Želimo li ostvariti znatniji gospodarski rast i razvoj te osigurati bolji život hrvatskih građana, moramo što prije uhvatiti korak s naprednim svjetskim gospodarstvima koja ubrzanim tempom uvode nove tehnologije u sve segmente društva, digitaliziraju javni sektor i tako jačaju konkurentnost, transparentnost i svoju efikasnost.
Podsjetila bih na to kako su najvažniji strateški prioriteti ‘Europe 2020.’ istraživanje, razvoj i inovacije, a ICT sektor prepoznat je kao važan nositelj razvoja suvremenog društva u kojem dominiraju znanje i inovativnost. Smatram da i Hrvatska, po uzoru na EU, mora odrediti strateške prioritete i sektore na kojima temelji svoju budućnost, pritom mislim na rast, razvoj i konkurentnost. Nije dobro što su neke prilike već propuštene. Mislim na prijedlog pametne specijalizacije, pri čemu ICT sektor, neopravdano, nije uvršten kao tematsko prioriteto područje, odnosno vertikala. Tako nam je otežan pristup strukturnim fondovima Europske unije za istraživanje i razvoj te je država na neki način vlastitom procjenom ograničila područja za inovativnost i razvoj. Umjesto da nam se daje vjetar u leđa, otežan je posao svima nama koji radimo u ICT sektoru, osobito onima koji ulažu golemu sredstva u istraživanje i razvoj te zapošljavaju mlade ljude ovdje u Hrvatskoj.
Primjerice, mi u Ericssonu Nikoli Tesli svake godine ulažemo velika sredstva u razvojno-istraživačke projekte i druge aktivnosti svojega razvojno-istraživačkog centra u Zagrebu i Splitu. Da bismo ostali pri vrhu i bili konkurenti na zahtjevnome globalnom tržištu, naša velika ulaganja u tehnološki razvoj i kompetencije ljudi nemaju alternativu. Ako toj argumentaciji dodamo podatak da izvoz u ukupnom prihodu kompanije sudjeluje s čak 78 posto te da se izvozom znanja unutar razvojno-istraživačkih i drugih stručnih centara, u kojima radi više od 1300 od ukupno 1900 zaposlenika, ostvaruje više od 600 milijuna kuna ili 60-ak posto ukupnih godišnjih prihoda, s tendencijom stalnog rasta, postaje očito zašto taj tehnološki i razvojni potencijal treba snažiti i poticati na dobrobit nas, ali i zajednice u kojoj djelujemo.
Pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo da se razvijene zemlje svijeta natječu koja će od njih osigurati poticajnije okružje za razvojno-istraživačke aktivnosti. Naime, postoji bojazan da se baš te najvažnije djelatnosti za razvoj i tržišno pozicioniranje gospodarstva mogu lako oseliti u druge zemlje u kojima se nude bolji uvjeti te različiti oblici poticaja i potpora za aktivnosti R&D&I. Tu prije svega mislim na skandinavske zemlje, Veliku Britaniju, Kanadu, Njemačku te dalekoistočne zemlje poput Koreje, Japana, Kine i Indije.
