Važno je prepoznati, motivirati i osnažiti ljude koji imaju dobre ideje

Prve dane ovogodišnjeg prosinca hrvatski građani dočekuju s najvećim rastom BDP-a još od davnoga drugoga kvartala 2008. – dobrodošla informacija koju čak i glavni dežurni pesimisti teško mogu osporiti. Nakon gotovo punih sedam godina loših gospodarskih vijesti 2015. donijela je dugo očekivane pluseve, koje se u javnosti još uvijek dočekuje s oprezom. Nakon više od pola desetljeća klizanja nizbrdo i pada BDP-a za više od 12 posto, nije nam za zamjeriti ako smo zaboravili kakav je to osjećaj uspinjati se, pa makar i skromno. Bez obzira na, za Hrvatsku neobičnu, političku situaciju nastalu rezultatima netom završenih parlamentarnih izbora, staru godinu opravdano ispraćamo kao godinu dugo iščekivanih dobrih gospodarskih vijesti.

U isto vrijeme novu 2016. godinu dočekujemo s početnim, ali opravdanim entuzijazmom da gospodarski rezultati 2015. nisu kratak predah, već početak trenda koji će potrajati.

Nova godina kao godina očekivanoga novog početka, međutim, sasvim sigurno neće biti uvjetovana domaćim i stranim procjenama gospodarskih kretanja već ponajprije našim vlastitim nastojanjima da kapital pozitivnih promjena u gospodarstvu iz ove godine uspješno iskoristimo i nadogradimo u vremenu koje dolazi. Ako nam se dio ovogodišnjeg rasta i jest ‘dogodio’ zbog vanjskih okolnosti, njegov nastavak morao bi biti rezultat našeg aktivnog djelovanja. Upravo stoga, možda i više nego ikada, izjave i analize o strukturnim reformama potrebno je zamijeniti stvarnim i odvažnim reformama. Nova vlada s kojom ćemo, nadam se, ući u novu godinu trebala bi imati odriješene ruke osigurati nastavak trenda rasta u gospodarstvu. Izmjene u sustavu oporezivanja plaća jasno su pokazale snagu koju vladine mjere mogu imati, ali sada je vrijeme za ozbiljne poteze koji će neizbježno ponegdje i zaboljeti. Želimo li se za 365 dana osvrnuti na 2016. i ustvrditi da je uistinu bila godina novih početaka, to je neizbježno.

Ako želimo da 2016. bude godina novog početka, odgovorna vlada morat će pokrenuti decentralizaciju, uz najave o racionalizaciji birokracije. U tom kontekstu mislim da ne treba poticati samo gospodarstvo već treba preustrojiti i institucionalni aparat kako bi od inhibitornog postao dinamogeni faktor. Kralježnica našega gospodarstva mali su i srednji poduzetnici kojima beskrajne rasprave ekonomskih analitičara malo znače i oni ih uglavnom nemaju vremena pratiti. Nažalost, njih se rijetko pitalo za mišljenje. A njima je najvažnije imati pristup povoljnim financijskim pozajmicama kako bi mogli ulagati i ostvarivati rast. Očekuju i da im administracija bude na usluzi, a ne zapreka. Za sve drugo dokazali su da mogu sami.

Tu su i neke teme koje prečesto, nažalost, ostaju u drugom planu, poput politike upravljanja javnim dugom. Otplata kamata prethodnih zaduživanja predstavlja ozbiljan udio državnog proračuna, što i dalje povećava vanjsku zaduženost u uvjetima iznimno niskih kamata na svjet.

Osobito bih volio vidjeti više postizbornih promišljanja o reformi obrazovnog sustava kao osnovne reforme koju moramo provesti kako bismo ga uskladili s realnim potrebama tržišta rada. U zemlji čijim gospodarstvom ozbiljno dominira sektor turizma, koji je ove godine znatno pridonio rastu u trećem kvartalu, potreba za strukturnim reformama još je izraženija. Uz dužno poštovanje prema uslužnim djelatnostima i njihovu iznimnom doprinosu našem proračunu, osim na osnovnu reformu valja se fokusirati i na onu ključnu: kako poticati i povećati izvoz. Umjesto parafiskalnih nameta potrebni su poticaji za izvoz. Jer rast izvoza automatski bi značio povećanje proizvodnje namijenjene izvozu i rast zaposlenosti u proizvodnom sektoru.

Politika poticanja izvoza postaje osobito važne ako joj pridodamo podatak da će 90 posto svjetskog rasta biti ostvareno izvan EU, a unutar EU 30 milijuna poslova već direktno ovisi o izvozu. Zbog toga su trgovinski sporazumi poput TTIP-a i TISA-e postali jedan od prioriteta Europske unije. U tom kontekstu Hrvatska mora i može pronaći svoje mjesto ponudom znanja i proizvoda visoke kvalitete čije je podrijetlo neupitno. Ne smijemo više ‘izvoziti’ sposobne ljude nego plasirati njihove proizvode i ideje! U sve nestabilnijim geopolitičkim odnosima na svjetskoj sceni mala, sigurna i jasno usmjerenja Hrvatska s pristupom europskom tržištu i fondovima EU ima otvorene mogućnosti da se pozicionira među regionalne protagonisti. Projekcije Europske komisije govore da će Hrvatska zajedno s Latvijom biti druga u EU, odmah iza Poljske, prema koristi koju će imati od kohezijske politike EU. Premda nisam pobornik teza da će fondovi riješiti sve naše gospodarske i socijalne probleme, koji su posljedica višegodišnjega lošeg upravljanja, vjerujem da mogu znatno pomoći ekonomskom oporavku Hrvatske.

Valja ponavljati, uspjeh ovisi ponajprije o nama samima i reformama koje smo spremni ‘progutati’. Tu je, naravno, najvažnije da poslovne planove hrvatskih poduzetnika podrži znatno bolji zakonski okvir uz propulzivnije institucije. Tim procesima nastojim osobno pridonositi afirmirajući u Europskom parlamentu, kao i u Hrvatskoj, postupke zaštite naših proizvoda oznakama zemljopisnog podrijetla na razini EU. Posebno sam bio zadovoljan kad je nedavno Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta prihvatio važan amandman kojim sam u kontekstu pregovora o TTIP-u zatražio da ugovor obuhvati i otvorene popise svih proizvoda zaštićenih oznakom geografskog podrijetla, kao što su, primjerice, paška čipka ili brački kamen te da budu dio budućih trgovinskih sporazuma EU sa zemljama nečlanicama. To se odnosi i na proizvode koji će tek biti zaštićeni oznakom geografskog podrijetla i postati dio otvorenih pregovaračkih popisa.

Rado napominjem da nam je Unija ponudila odličan okvir, stavila na raspolaganje vrhunske kistove i kvalitetne boje, ali poteze na platnu ipak moramo povlačiti sami.

Na kraju smo još jedne veome zahtjevne godine u kojoj još nismo uspjeli znatno napredovati u nekim ključnim segmentima važnima za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Prema ovogodišnjem Izvješću o globalnoj konkurentnosti, Hrvatska je i dalje, kao i prošle godine, na 77. mjestu od ukupno 140 gospodarstva svijeta koja su obuhvaćena istraživanjem. Također, prema posljednjim osvježenim podacima tzv. digitalnog indeksa DESI, nažalost, na začelju je ljestvice, drži tek 24. mjesto od 28 država Europske unije.

Sramežljivih naznaka pozitivnih kretanja ima, a ohrabruju ovogodišnji rast izvoza i dobra turistička sezona. Analitičari se slažu da bismo godinu napokon trebali završiti sa skromnim, ali ipak rastom BPD-a. Jako zabrinjava to što kasnimo sa strukturnim reformama važnima za poboljšanje gospodarske klime i snažnije investiranje upravo u one industrije i aktivnosti koje brže mogu pozitivno pokrenuti gospodarstvo i zapošljavanje. Želimo li ostvariti znatniji gospodarski rast i razvoj te osigurati bolji život hrvatskih građana, moramo što prije uhvatiti korak s naprednim svjetskim gospodarstvima koja ubrzanim tempom uvode nove tehnologije u sve segmente društva, digitaliziraju javni sektor i tako jačaju konkurentnost, transparentnost i svoju efikasnost.

Podsjetila bih na to kako su najvažniji strateški prioriteti ‘Europe 2020.’ istraživanje, razvoj i inovacije, a ICT sektor prepoznat je kao važan nositelj razvoja suvremenog društva u kojem dominiraju znanje i inovativnost. Smatram da i Hrvatska, po uzoru na EU, mora odrediti strateške prioritete i sektore na kojima temelji svoju budućnost, pritom mislim na rast, razvoj i konkurentnost. Nije dobro što su neke prilike već propuštene. Mislim na prijedlog pametne specijalizacije, pri čemu ICT sektor, neopravdano, nije uvršten kao tematsko prioriteto područje, odnosno vertikala. Tako nam je otežan pristup strukturnim fondovima Europske unije za istraživanje i razvoj te je država na neki način vlastitom procjenom ograničila područja za inovativnost i razvoj. Umjesto da nam se daje vjetar u leđa, otežan je posao svima nama koji radimo u ICT sektoru, osobito onima koji ulažu golemu sredstva u istraživanje i razvoj te zapošljavaju mlade ljude ovdje u Hrvatskoj.

Primjerice, mi u Ericssonu Nikoli Tesli svake godine ulažemo velika sredstva u razvojno-istraživačke projekte i druge aktivnosti svojega razvojno-istraživačkog centra u Zagrebu i Splitu. Da bismo ostali pri vrhu i bili konkurenti na zahtjevnome globalnom tržištu, naša velika ulaganja u tehnološki razvoj i kompetencije ljudi nemaju alternativu. Ako toj argumentaciji dodamo podatak da izvoz u ukupnom prihodu kompanije sudjeluje s čak 78 posto te da se izvozom znanja unutar razvojno-istraživačkih i drugih stručnih centara, u kojima radi više od 1300 od ukupno 1900 zaposlenika, ostvaruje više od 600 milijuna kuna ili 60-ak posto ukupnih godišnjih prihoda, s tendencijom stalnog rasta, postaje očito zašto taj tehnološki i razvojni potencijal treba snažiti i poticati na dobrobit nas, ali i zajednice u kojoj djelujemo.

Pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo da se razvijene zemlje svijeta natječu koja će od njih osigurati poticajnije okružje za razvojno-istraživačke aktivnosti. Naime, postoji bojazan da se baš te najvažnije djelatnosti za razvoj i tržišno pozicioniranje gospodarstva mogu lako oseliti u druge zemlje u kojima se nude bolji uvjeti te različiti oblici poticaja i potpora za aktivnosti R&D&I. Tu prije svega mislim na skandinavske zemlje, Veliku Britaniju, Kanadu, Njemačku te dalekoistočne zemlje poput Koreje, Japana, Kine i Indije.

Godina koja dolazi bit će teška, ako ne i teža, a izazovi još veći. Upravo zato očekujem razumijevanje i strateški pristup državne administracije te dodatne mjere za osnaživanje svih, uključujući i nas u ICT sektoru, koji imaju razvojno-istraživačke i inovacijske centre znanja i izvrsnosti, da nastave i šire svoj posao ovdje u Hrvatskoj. Treba širom otvoriti vrata i dati prostora inovativnim, kreativnim stručnjacima koji znaju i mogu svoje dobre ideje pretvoriti u visokovrijedne tehnološke proizvode, rješenja i usluge te ih ponuditi kupcima diljem svijeta brže i kvalitetnije od konkurenata. Zašto je to važno? Hrvatsko je tržište malo pa uspjeh moramo graditi na kvalitetnom izvoznom proizvodu. Zato bismo strukturnim reformama i sustavnim mjerama trebali osigurati temelj za nove visokovrijedne proizvode, rješenja i usluge sa svjetskim rejtingom.

Tako bismo ujedno mogli zaustaviti sve češće spominjani egzodus mladih obrazovanih ljudi koji ne mogu pronaći posao pa u potrazi za boljim životom napuštaju domovinu. Moramo i možemo pronaći način kako zadržati ovdje u Hrvatskoj te mlade ljude u čije smo obrazovanje svi zajedno uložili golema sredstva. Njihovo znanje i vještine trebaju nam da bismo kvalitetno odgovorili na sve tržišne i tehnološke zahtjeve koji nas čekaju u umreženom društvu. Prilike za stručne i sposobne ljude velike su, a njihova kompetitivnost dokazuje se u globalnom okružju. Da je to moguće, pokazuje to što je Grupa Ericsson Nikola Tesla samo ove godine zaposlila više od četiristo pretežno mladih stručnjaka koji ovdje u Hrvatskoj imaju jednake uvjete rada i suvremeno opremljena radna mjesta kao i njihovi kolege u najrazvijenijim svjetskim zemljama. Mnogi od njih uključeni su u globalne timove, rade na atraktivnim tehnološkim projektima za naše brojne kupce u Hrvatskoj i svijetu te imaju mogućnost neprestanog učenja, usavršavanja i razvoja karijere.

Ericsson Nikola Tesla nastaviti će i 2016. s programima usmjerenima na rezultat, poslovnu izvrsnost te razvoj i inovativnost u svim aktivnostima i poslovnim procesima. Intenzivno ćemo jačati svoj položaj na domaćem, Ericssonovu tržištu te izvoznim tržištima, na proširenju baze svojih kupaca, preuzimanju novih odgovornosti te širenju ponude rješenja, proizvoda i usluga za potrebe umreženog društva. Uvijek imamo na umu tehnološko liderstvo, razvoj novih poslovnih modela, strateško ulaganje u razvojno-istraživačke i inovacijske aktivnosti, upravljanje rizicima, cjeloživotno učenje te snaženje inovativne i motivirajuće kompanijske kulture. Važno je prepoznati, motivirati i osnažiti ljude koji imaju dobre ideje kako bismo zadržali kvalitetan rezultat, poziciju najvećega hrvatskog izvoznika znanja te regionalnog ICT lidera koji pozitivno utječe na poslovanje, društvo i okoliš kao temelje održivog razvoja.