U središtu pozornosti ovih se dana našao poslovni savjetnik čiji je biznis zapao u probleme, a čije se ime često može naći u medijima te kojega je jedan novinar nazvao ekonomskom posvudušom navelištu mu tzv. grijehe iz prošlosti i ostavivši dojam kako se (barem malo) naslađuje njegovim problemima. Molim takve sveprisutne i svepametne novinare da svoju rječitost i sposobnost kritike tuđega rada zamijene otkazom i otvaranjem privatne ‘butige’ te da na tržištu pokažu jesu li i koliko sposobni preživjeti sve dopuštene i nedopuštene udarce proizašle iz stalne i nesmiljene borbe za preživljavanjem.
Naime, takvi članci idealni su alat za obeshrabrinje privatne inicijative jer stigmatiziraju poslovni neuspjeh (ili ga prikazuju takvim) od onih koji vjerojatno nikad nisu imali hrabrosti pokušati u hrvatskoj žabokrećini upravljati privatnom tvrtkom, naplatiti svoje potraživanje i isplatiti naknade zaposlenicima – i ponavljati takve radnje boreći se s konkurencijom i državnom aždajom čija potrošnja i neumjerena nesmiljeno zavlače ruke u džep privatnog poduzetnika.
Većina poduzetnika iskustvo crpi i iz vlastitih promašaja, koji su sastavni dio krivulje učenja. A to vas neće učiti nitko od profesora ekonomije s televizijskog ekrana na koji bi u smiraj ‘velike akademske karijere’ možda još htjeli biti ministri jer mnogi i ne znaju kako stvar funkcionira u praksi ako se eliminiraju laboratorijski uvjeti iz prepisanih stranih udžbenika na temelju kojih pripremaju svoja predavanja.
Relativno velika mogućnost propadanja vlastitog biznisa jedno je od esencijalnih pogonskih goriva i motiva za privatni sektor čija posrta treba promatrati s poštovanjem i nadati se da posrta za tog poduzetnika neće značiti i nemogućnost ponovnog usta.
Striček i tete iz javnog sektora ne mogu ni pogriješiti ni posrnuti – jer to ne može nitko tko nije ni pokušao napraviti nešto samostalno. Poslovna mudrost stječe se iskustvom, posebno ako su problemi sastavni dio tog iskustva. Vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojih je manje izgledno da će objede i kritike te vrste doći iz usta poduzetnika. Pristojno je ne komentirati tuđi biznis (posebno ako je riječ o problemima) jer znamo da se sutra istovjetni problemi mogu pojaviti nama. I naposljetku, bilo kakav uspjeh biznisa u prošlosti nije jamstvo za budućnost. Jednako tako poduzetnički neuspjeh ili posrta nije nikakav pokazatelj nečije nesposobnosti. Štoviše, uz takvo iskustvo razumno je očekivati da će ožiljci koji su ostali uvijek poticati na dodatnu razboritost i obziranost u sljedećim razdobljima.