Politika ne mora biti kombinacija ideologije, pragme i matematike, već može biti i kombinacija matematike, podvale i vica. Ne znamo ni ishod ni posljedice, a ni idemo li u promjene ili u institucionalni kaos.
Nije jednostavno opisati što nam se zapravo događalo u godini na izmaku, a kamoli prognozirati razvoj u godini koja dolazi. Toliko je, naime, iznenadnih novih izazova u ovoj godini otvoreno i u Hrvatskoj i oko nas kojima se ne nazire kraj. A nije izgledno da smo sasvim razumjeli i početak. U Hrvatskoj je ovo bila godina iznenađujućih i velikih političkih promjena koje su srušile mnoge političke stereotipe. Početkom godine, pomalo neočekivano, predsjednički je ured dobio novu šeficu, Kolindu Grabar-Kitarović.
Potkraj godine, također pomalo neočekivano, imali smo parlamentarne izbore, i to bez pravog izbornog pobjednika: HDZ s koalicijama partnerima ostvario je relativnu, ali Pirovu pobjedu s kojom ne može sastaviti vladu; SDP s koalicijama partnerima ostvario je pobjedu kao najjači koalicijski partner; nova politička pojava u obliku Mosta postala je presudni pobjednik izbora bez kojega nitko ne može sastaviti vladu. A možda ni s njim.
Nova predsjednica dala je novi smjer vanjskoj politici predstavivši inicijativu Baltik – Jadran, povezanu s čvršćim strateškim partnerstvom sa SAD-om i povratkom Hrvatske u krug srednjoeuropskih država, napravila je otklon od politike zapadnobalkanskog ‘regiona’, zauzima se za promjenu sigurnosnog sustava primjereno novim sigurnosnim izazovima i donijela je drukčiji, zapadnjački štih u obnašanje predsjedničke dužnosti. Ali ostvarenje njezine nove politike ovisi o izvršnoj vlasti. A mi zasad državnu izvršnu vlast nemamo, ne znamo kad ćemo je imati, a ni kakva će biti.
