Uvjetovanje specifikacija prema traženom proizvodu

Tvrtka Control Home Management dobila je najveći dio posla na natječaju za čišćenje prostora u vlasništvu države na 700 lokacija. Državni ured za javnu nabavu ne samo da nije tražio nikakve dodatne uvjete, odnosno jamstva, nego je ovaj put izbacio sve osigurače kojih je bilo u prethodnim natječajima za takve poslove.

Državni ured za središnju javnu nabavu raspisao je natječaj za usluge čišćenja oko 700 lokacija diljem Hrvatske u sljedeće dvije godine, i u skladu sa zakonom od 23 zaprimljene ponude odabrane su dvije najjeftinije. Natječaj procijenjene vrijednosti od čak 47 milijuna obuhvaćao je prostore u vlasništvu Republike Hrvatske u kojima su sjedišta i ispostave raznih ministarstava, agencija, državnih ureda i slično, a koje se protežu od Vukovara pa sve do Istre i Dubrovnika. Tridesetak posto lokacija pripalo je zbog najjeftinije ponude Adriatic servisu iz Zadra za 12,4 milijuna kuna, a preostali dio Hrvatske, odnosno većina lokacija jer je dobio i najveći dio metropole, dodijeljen je Control Home Managementu (CHM) iz Benkovca za gotovo 15 milijuna kuna, kojemu je to prvi ozbiljniji ulazak na tržište čišćenja i održavanja.

Za Andreja Krpinu, vlasnika CHM-a, ništa nije sporno. Tvrtka je, kaže, počela s idejom cjelogodišnjeg održavanja apartmana, što uključuje plaćanje računa, redovito provjeravanje, očitavanje brojila; ako treba, nude i usluge oglašavanja te iznajmljivanja, dočeka gostiju, prijave, odjave, obračuna, završnog i svakog drugog oblika čišćenja. Prema podacima Poslovne Hrvatske, koje Krpina i ne taji, 2014. imali su prihode od 23.000 kuna i samo jednoga zaposlenoga. Tako je bilo i sve do sredine ove godine, stoga se konkurencija možda s pravom pita kako je tvrtka koja nema gotovo nikakva iskustva u čišćenju i održavanju velikog obujma poslovnih objekata dobila tako vrijedan posao s državom. Krpina nas uvjerava da tu nema ničega spornog i da njegova tvrtka ispunjava sve natječajne uvjete. Dobili su, tvrdi, posao čišćenja čak 70 posto državnih lokacija jer su jeftiniji od drugih, a razlog je tomu, kažu, drugačija organizacija posla.

Imamo vanjskog savjetnika koji se nakon diplome na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu educirao i na fakultetu za čišćenje u Italiji. Prema njegovim instrukcijama, uložili smo malo više sredstava u izobrazbu zaposlenika i sredstva za rad te tako snizili i cijenu i prazni hod – otkriva Krpina. Ovako on to slikovito objašnjava: za posao čišćenja ureda od otprilike 800 kvadrata obično se nose jedna krpa i jedna kanta s vodom, no njegova radnica sa sobom nosi 10 krpa. Kad opere 100 kvadrata, samo zamijeni krpu i uzme čistu. Tako je uštedjela i vrijeme i novac jer ne mora prekidati posao i odlaziti po svježu vodu za kantu jer voda nije toliko…

Veoma je čudno što na natječaju nema nikakvih uvjeta osim najniže cijene, čak ni uobičajenih poput jamstva o uredno izvršenim prethodnim poslovima takve vrste, a ni o mogućnosti ispunjenja ugovornih obveza. Još je čudnije što su te odredbe u tom natječaju izbačene, a bile su u prijašnjim natječajima za takve poslove. Je li riječ o šlamperaju ili namještanju, ja ne mogu suditi – zaključuje naš izvor. Konkurencija se također, i to ne samo jedna tvrtka, s pravom pita kako je tvrtka bez ikakvih referencija dobila tako izdašan posao s državom kad je uobičajeno da se za takve natječaje postave uvjeti.

Naprimjer, Hrvatska radiotelevizija nedavno je također raspisala javni natječaj za usluge čišćenja. Tražila je tvrtku koja može osigurati minimalno 45 ljudi za posao čišćenja njezinih prostorija na zagrebačkom Prisavlju. Uz to, na natječaj se mogla prijaviti samo tvrtka koja može dokazati da zapošljava više od 70 ljudi, što je jamčilo veću transparentnost. Osim toga veća se transparentnost u takvim poslovima s državom mora često dokazivati i potvrđivati da je tvrtka koja se javlja na natječaj već obavljala slične poslove podjednakog volumena, no na tome konkretnom natječaju svaki je takav preduvjet izostavljen. A nije se čak tražila ni potvrda o obilasku 750 lokacija za koje se usluga čišćenja tražila, kao ni sigurnosna provjera za posao u kojem je moguć pristup povjerljivim državnim podacima. Nije bilo ni uvjeta o visini prihoda, broju zaposlenih, nisu se tražile potvrde o obavljenom poslu nakon ispunjenja prethodnih ugovora, osnovna je paradigma bila najniža cijena.

Potvrđuje to i Petar Lovrić iz Udruge srednjih i malih poduzetnika u Hrvatskoj.