U oči klimatske konferencije u Parizu Greenpeace je u suradnji sa stručnjacima s Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Zelene energetske zadruga nedavno objavio prijedlog scenarija o energetskoj neovisnosti Hrvatske i prelasku na sto posto obnovljive energije do 2050. bez ikakvih ekonomskih gubitaka. S obzirom na zastoj projekata na fosilna goriva pruža se prilika za ‘zeleni’ zaokret koju iskorištava velik dio svijeta. I nije kasno za Hrvatsku. No postoji li hrabar vizionar koji će to učiniti i u Hrvatskoj? Kako ubrzati energetsku (r)evoluciju i transformirati Hrvatsku, razgovaramo sa Zoranom Tomićem, voditeljem Greenpeacea u Hrvatskoj.
-
Studijom ste pokazali da ekologija i biznis idu zajedno i da nije tako teško doći do sto posto obnovljivih izvora do 2050. Čini se da za to nedostaje samo politička volja. Studija nudi viziju, novi, znanstveno utemeljeni pokazatelj da nije nemoguće ni teško do sredine stoljeća prijeći na sto posto obnovljive izvore. Za to su najpotrebnej politička volja i želja. U Hrvatskoj imamo fenomenalne preduvjetne, obala je puna potencijala. Imamo odlične uvjete za razvoj tzv. varijabilnih izvora energije kao što su sunce ili vjetar, a uz to gotovo pola domaće proizvodnje električne energije dolazi iz hidroelektrana. Prema Sunčevu zračenju na Jadranu, pogotovo južnom dijelu, usporedivi smo sa Španjolskom i Grčkom. Naša je studija pokazala da su potrebna ulaganja od 13 milijardi eura, no taj novac ne treba odmah ubaciti u sustav. Govorimo o novcu koji će omogućiti tranziciju do 2050. i koji treba uložiti tijekom tih nekoliko desetljeća. Pokazalo se i da bismo svake godine do kraja tranzicije na uvozu fosilnih goriva uštedjeli od četiri do pet milijardi eura i da bi se na godinu u prosjeku otvaralo 3600 novih radnih mjesta. Bilo bi potrebno da se u to dijelom uključi i država, ali većina novca bio bi privatni kapital, novac građana.
-
Kako motivirati građane, općenito promijeniti mentalitet? Država mora slati signal. Međutim, važno je uključiti i lokalne zajednice, pogotovo zadruga. Energetska tranzicija sve više ovisi o uključivanju građana, a sve manje o poticajima. Iskustva zemalja u kojima je postignuta zelena transformacija govore da su nositelji takva razvoja male i srednje tvrtke te pojedinci. Osamdesetak posto obnovljivih izvora energije u Danskoj u vlasništvu je zadruga. Njemačka je napravila velik skok u udjelu obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji, od četiri posto u 2000. do 30 posto u 2014. Predvodnice nisu velike tvrtke, nego male i srednje te zadruge. Ondje su zadruge hit i nema razloga da ne budu i kod nas.
-
Koje konkretne mjere predlažete da se to i dogodi? Konkretna mjera koju Hrvatska može provesti, i to više-manje potezom pera, jest osloboditi zadruge od plaćanja poreza na reinvestiranu dobit. Svi drugi oblici poslovanja oslobodeni su toga, a zadruge moraju velik dio sredstava izdajati iz dobiti umjesto da se šire. Važno je i da se HEP prema malim proizvođačima ne ponaša kao do sada jer vrlo često pristojba koja se plaća za priključenje na mrežu iznosi i do pola investicije. To se mora promijeniti. Figurativno govoreći, država bi trebala postati majka, a ne mačeva. Ne iskorištavamo ono što je naše i što nas može odvesti i u nezavisnost i u izvlačenje zajedničke koristi od koje bismo profitirali svi.
-
U studiji su obrađeni i prikazi slučaja za pojedine sektore, apartmane, hotele, škole itd. Gdje bi promjene imale najveći multiplikativni učinak, gdje su najlakše provedive? Utvrđili smo da na Sredozemlju postoji prirodna veza i interes turizma prema očuvanju okoliša, koliko god to na prvu zvučalo nelogično. Studije slučaja pokazuju da se uvođenjem LED rasvjetne za hotele investicija vraća u pet godina. Trebalo bi i bolje iskorištiti potencijale solarnih energija jer bi hoteli mogli tijekom sezone dobivati besplatnu struju sa svojih krovova, a nakon sezone mogli bi prodavati viškove. Za to postoji opći interes. Uspostava partnerstva s hotelima, ali ne samo s njima već i s građanima, bila bi i jedna od važnijih Greenpeaceovih aktivnosti u sljedećoj godini.
-
Što biste savjetovali jednom ulagaču, malim i srednjim poduzetnicima, u što da ulažu i zašto? Držat ću se solarni energije jer je Hrvatska jako zakazala na tom području unatoč svim potencijalima. Posljednjih pet godina cijena tehnologije konstantno pada. Projekcije Deutsche Banka kažu da će u idućih pet godina cijene padati do 40 posto te da će za dvije godine u većem dijelu svijeta proizvodnja struje iz solarnih energija biti konkurentna bilo kojem drugom obliku bez poticaja. Tu su motivi. Treba se udružiti i proizvoditi struju. Međutim, ljudi sve to moraju najprije čuti od mjerođavnoga ministarstva. Ne trebaju čuti kako ćemo zaraditi od iznajmljivanja Jadrana naftašima ni kako ćemo postati mala Norveška. Ako je već spomenuta Norveška, zašto nije rečeno koliko je ljudi ondje ostalo bez posla nakon što je pala cijena nafte i tvrtke smanjile proizvodnju? Tridesetak tisuća! Nedavno sam proveo analizu na temelju brojki iz studije o utjecaju bušenja…
