S prvim danom 2016. Rusija je odlučila reagirati na odluku Ukrajine da suspendira isplate vanjskog duga nakon postizanja dogovora s MMF-om o restrukturiranju duga od 18 milijardi dolara s vjerovnicima, izuzev Rusije, kojoj je trebala isplatiti tri milijarde dolara.
Nova godina za Rusiju i Ukrajinu počela je u istom tonu u kojem je završila stara, s ruskom tužbom protiv susjedne države engleskim sudovima zbog neplaćanja dugova, iako su vrata daljnjim pregovorima s ruske strane i dalje otvorena. Početak sudskog procesa ne isključuje konstruktivan dijalog o postizanju prihvatljivog načina isplate duga, poručili su iz ruskog ministarstva financija. S prvom danom 2016. Rusija je, naime, žurno odlučila reagirati na odluku Ukrajine da suspendira isplate vanjskog duga nakon postizanja dogovora o restrukturiranju duga od 18 milijardi dolara s vjerovnicima, izuzev Rusije, kojoj je trebala isplatiti tri milijarde dolara. U pitanju je prva rata zajma vrijednoga 15 milijardi dolara, s koliko je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio nagraditi odluku tadašnjeg ukrajinskog premijera Viktorija Janukovića da odustane od potpisivanja sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji.
Opjevani nagli zaokret u prosincu 2013., pokazao je vrijeme, bio je ključan element u potpunom raspadu inače vrlo bliskih rusko-ukrajinskih odnosa. Europska unija bila je bijesna, ubrzo su uslijedili prosvjedi u Kijevu i ubrzano raslojavanje na dvije Ukrajine, proeuropsku i prorusku, što je na kraju prouzročilo istjerivanje Janukovića s mjesta premijera i iz zemlje, odnosno izazvalo otvoreni sukob i aneksiju Krima. Da će biti tužbe, bilo je jasno još u srijedu kad je ruski ministar financija Anton Siluanov najavio tužbu ako Kijev ne isplati tri milijarde dolara duga unutar deset dana od 20. prosinca, datuma dospjeća, ili prihvatiti ruski prijedlog iz studenog. Riječi se nisu štedjele, premijer Dimitrij Medvedev izrazio je sumnju u isplatu duga i nazvao Ukrajince lopovima.
U međuvremenu je, dakako, uskočio sveprisutni Međunarodni monetarni fond s 40 milijardi dolara ‘pomoći’ koja uključuje i spomenuto restrukturiranje duga. Rusija se prvotno tome usprotivila, ali onda je ponudila tri godišnje isplate od milijardu dolara, na što Ukrajina nije pristala. Tu stvari postaju zanimljive zbog nekoliko razloga. Prvo, MMF je u uobičajenoj maniri Zapada pokazao koliko drži do ‘pravila’ koja mu ne odgovaraju i jednostavno promijenio odredbu prema kojoj ne smije davati zajmove državama koje nisu isplatile dug drugim članicama Fonda, što Rusija jest, uz uvjet da Ukrajina pokaže volju za dobromjernim pregovaranjem s Rusijom. Objašnjenje takve MMF-ove odluke predvidljivo je: Fond samo želi spriječiti rusku uporabu duga kao sredstva ekonomskog pritiska na Ukrajinu, a poznato je koliko MMF i njegovi najveći dioničari sa Zapada preziru upotrebu ekonomskog pritiska na slabije.
Utoliko je zgodan drugi detalj u tom sukobu, sličnost s drugim aktualnim ‘nesporazumom’ povezanim s isplatom duga. Argentina je također relativno nedavno dogovorila restrukturiranje duga s vjerovnicima, osim s dvama američkim lešinarskim fondovima koji su kupili njezin dug kad je bio iznimno jeftin, a sada odbijaju bilo kakav dogovor i traže punu vrijednost obveznice iako su svi vjerovnici pristali na restrukturiranje. Američki sud dosudio je u korist fondova do veš Argentinu i njezine vjerovnike u iznimno neugodnu situaciju: premda ima novca za isplatu, ta zemlja trenutačno ne može nikomu platiti taj dug jer odbija prihvatiti posebne uvjete za ta dva vjerovnika. Iako nije riječ ni o sukobu unutar MMF-a ni između država, nego između države i privatnog vjerovnika, analogija je svakako zanimljiva, posebice ima li se na umu ključna uloga Sjedinjenih Država u Fondu. Jedno od objašnjenja promjene pravila jest, navodno, želja za izjednačenjem statusa državnih i privatnih vjerovnika. Prema toj logici, Rusija bi imala jednako pravo na sudsku zaštitu svog ulaganja kakvu uživaju, primjerice, dva američka fonda u argentinskome slučaju.
