EU 2016

Europska unija mogla bi uistinu biti na pragu najteže godine od osnutka, razvučena je sve više između istoka i zapada, sjevera i juga, malih i velikih, progresivnih i tradicionalnih, federalista i skeptika. Novi je problem Poljska, desna vlada miješa se u sudbenu vlast i stavlja javne medije pod kontrolu.

Procijep istok-zapad u Europskoj uniji, nije bilo teško predvidjeti, produbio se nakon što je u Poljskoj na vlast potkraj prošle godine došla izrazito konzervativna, klerikalna i euroskeptična stranka Zakon i pravda (PiS). Stranka pod vodstvom Jaroslawa Kaczynskog osvojila je oko 37 posto glasova, što joj je omogućilo u Europi sve rjeđi luksuz samostalnog vladanja, ali i otvorilo širok prostor za provođenje kontroverznih politika, prema nekim tumačenjima u jasnoj suprotnosti s osnovnim vrijednostima Europske unije. ‘Istočni blok’ time se sve snažnije počeo grupirati prema zapadnom zahvaljujući nekoliko kamenčina spoticanja. Migrantska kriza bila je tek katalizator eksplozije rastućeg nezadovoljstva istočnih članica, koje sve teže podnose sustav direktiva iz Berlina i stalno dociranje iz Bruxellesa i drugih zapadnih prijestolnica, a dvosmislen odnos zapadnih članica s Rusijom, britansko zahtijevanje ograničavanja kretanja radnika iz tih zemalja i ponekad bitno drugačiji sustavi društvenih vrijednosti samo su točke podužeg popisa problema u odnosima. Europska unija mogla bi stoga uistinu biti na pragu najteže godine od svog osnutka, razvučena je sve više između istoka i zapada, sjevera i juga, malih i velikih, bogatih i siromašnih, progresivnih i tradicionalnih, federalista i skeptika itd., s tim da grupiranje članica varira od slučaja do slučaja i tako dodatno komplicira njezino funkcioniranje.

Kulminacija sve lošijih odnosa Poljske s centralom u Bruxellesu dogodila se nakon odluke nove vlasti da stavi pod izravnu kontrolu javne medije (imenovanje i razrješavanje šefova) i sumnjivo se miješa u sudbenu vlast, sve prema provjerom receptu mađarskog premijera Viktora Orbána, novog heroja istočne desnice. Na odgovor ovaj put nije trebalo dugo čekati, iz Bruxellesa ubrzo je stigla prijetnja otvaranjem istrage Europske komisije o poljskom pridržavanju osnovnim pravilima vladavine zakona, prve takve otkada je uvedena kao mogućnost pretprošle godine. Konkretno, Komisiju brine što predsjednik Andrzej Duda, član PiS-a, nije prisegnuo tri nova suca koji su već prošli proceduru odabira i umjesto toga imenovao pet sudaca izabranih u svježe sastavljenoj parlamentu pod kontrolom PiS-a. U najgorem scenariju za Poljsku, Komisija bi mogla, ako konstatira ‘sustavnu prijetnju’ vladavini prava, oduzeti toj državi pravo glasa u Vijeću, ali do toga je ipak dalek put. Naime, nakon što Komisija, temeljem izvješća Vijeća Europe predviđenog za ožujak, eventualno potvrdi svoje sumnje, mora poslati svoje mišljenje Varšavi i omogućiti joj ispravljanje uočenih pogrešaka. Tek ako Poljska nastavi inzistirati na svojoj interpretaciji, opcija isključivanja zemlje iz procesa odlučivanja na najvišoj razini postaje realna. Što se tiče još kontroverznije odluke o stavljanju javnih medija pod izravnu kontrolu ministarstva financija, EU nema previše instrumenata na raspolaganju, osim grlatog protestiranja i mahanja prstom.

Žovijalni predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker pokušao je smiriti strasti iznimno blagim tonom, nazvavši cijelu stvar pretjeranim dramatiziranjem i pozvavši istovremeno na prijateljske i dobre odnose s Poljskom. Moguće ukladanje prava glasanja praktički je odbacio tvrdnjom da se to vjerojatno neće dogoditi jer će poljska vlada razjasniti svoje namjere. Mađarska, primjerice, već godinama pod Orbánovim vodstvom provodi svoju varijantu ‘ne-liberalne demokracije’, kako ju je nazvao premijer, ali EU dosad nije uspio načeti ili srušiti njegovu koncepciju vladanja. Jednako je neraspoložen za konflikt bio i nizozemski premijer Mark Rutte, čija zemlja predsjedava Vijećem idućih šest mjeseci. Prema njemu, prije su opcije bile ograničene na ignoriranje problema ili isključivanje države članice iz odlučivanja, ali sada zato postoji i treća – razgovori i razmjena informacija. Jednostavnije, prije su morali ignorirati mađarsko poigravanje osnovnim konceptima EU, sada se mogu praviti da nešto rade s poljskim.

Raspirljivanju strasti i žestokoj razmjeni paljbe pridonijela je i forma u kojoj se Komisija prvotno očitovala o događajima u Poljskoj. Prvi se pozvanim komentirati i prijetiti istragom našao baš njemački povjerenik za digitalnu ekonomiju, Günther Oettinger. Naravno da je odgovor s druge strane uključivao podsjećanje na Drugi svjetski rat i njemačku okupaciju Poljske, kao i podsjećanje na svježi pokušaj vlasti i medija u Njemačkoj da zataškaju kaos novogodišnje noći u Kölnu.

– Došao sam do tužnog zaključka da vam je lakše govoriti o fiktivnoj opasnosti slobodi tiska u drugim državama nego prozvati cenzuru u vašoj vlastitoj – napisao je ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro povjereniku Oettingeru.

Jednako je žestoke reakcije izazvalo javljanje još jednog Nijemca, predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza, koji je događaje u Poljskoj usporedio s onima u svima omraženoj Rusiji, na što su Poljaci odgovorili pozivanjem njemačkog veleposlanika na rundu objašnjavanja u ministarstvu vanjskih poslova.

Istok je od začetaka demokracije skloniji konzervativnijim političkim promišljanjima, ali proteklih godinu dana i velika svada o tome tko će i koliko migranata primiti, odnosno hoće li uopće, uza sve irritantniju samouvjerenošću Njemačke, koja raspodjeljuje, nareduje i prijeti, gurnuli su mnoge od tih zemalja, očekivano, u radikalnije varijante postojećih stajališta. Teroristički napadi i nedavni događaji u Kölnu samo mogu dodatno utvrditi rezolutnost istočnih članica i odgovarajućih političkih pogleda u njima. Vladajuća opcija u Poljskoj, kao i Mađarskoj, sasvim očito pleše na granici demokratičnog i pluralističkog, opasno naginjući prema njihovim negacijama u mnogočemu, a u svjetonazorskom pogledu jednako tako očito snažno obje kreću unatrag. I to je uvelike dio demokracije, a Europska unija na tim se primjerima suočava s nekim dubljim pitanjima na koja dosad nije uspjela odgovoriti, kao što su granice, ali i definicije demokracije i legalizma.