Prošli se tjedan Netflix, popularni servis za ‘streaming’, odlučio na nagao i sveobuhvatan udar na svjetsko tržište, preko noći postavši dostupan u više od 130 zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku. Potezom pera povećao je broj potencijalnih korisnika do neslućenih razina, izvukao vješto maksimalan PR i povećao svoj doseg na gotovo svaki kutak svijeta osim Kine. Takav potez, međutim, prate i problemi, a financijska posebno muči još preniska cijena usluge, odnosno ‘velik promet, mala zarada’.
Nakon oprezna širenja uglavnom na ‘provjerena’ tržišta poznati svjetski servis za ‘streaming’ odlučio se prošli tjedan za nagao i sveobuhvatan udar na svjetsko tržište. Netflix je preko noći postao dostupan u više od 130 zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku, time bacivši rukavicu Amazonu, jednom od najvećih izravnih konkurentata na globalnoj razini, kao i nepreglednom nizu svojih kopija u raznim državama svijeta, ali i klasičnim oblicima distribucije medijskog sadržaja. Online ‘videostreaming’, odnosno omogućavanje gledanja videosadržaja poput serija i filmova na zahtjev preko interneta i na nizu različitih platformi (osobna računala, mobiteli, tableti, pametni televizori, igraće konzole itd.) već je neko vrijeme ‘sljedeća velika stvar’ u industriji zabave, toliko da postaje stara stvar, a Netflix je u taj vlak uskočio prvi i etablirao se kao najpopularniji takav servis. Još i prije pojava Ubera, Airbnb i sličnih disruptivnih servisa, kako se to popularno kaže, Netflix je izazvao tradicionalnu konkurenciju i uzdrmao modele uobičajene distribucije zabave kao što su televizije, satelitske i kablovske usluge, kina.
Taj ogromni iskorak znači više nego dvostruko veći doseg od dosadašnjeg (broj zemalja) i uključuje velika tržišta poput Rusije, Južne Koreje, Turske, Vijetnama, Indonezije, Saudijske Arabije i Indije, iako je izostanak Kine s popisa vrlo uočljiv. Najveće tržište na svijetu zasad je ostalo u planovima, a na popisu nije se našlo jer, kao i sve ostalo, zahtijeva posebnu dozvolu vlasti koju nema. Dodatni problem u tom pogledu moglo bi predstavljati Alibabino lansiranje vlastite slične usluge, nakon što pregovori o partnerstvu s Netflixom nisu urođili plodom. S obzirom na to da je riječ o iznimno važnom kineskom gigantu, lako je moguće da će vrata te zemlje biti zatvorena još neko vrijeme da bi se Alibabinom servisu dalo vremena za uspostavljanje pozicije na domaćem tržištu. O koliko je velikom i ambicioznom pothvatu riječ svjedoči i izjava šefa i suosnivača servisa Reeda Hastingsa, koji je potez okarakterizirao kao ‘rođenje globalne TV mreže’, predstavljajući na poznatom sajmu Consumer Electronics u Las Vegasu odluku svoje kompanije.
Pokretanjem usluge potrošači diljem svijeta, od Singapura do Sankt-Peterburga, od San Francisc do Sao Paula, moći će uživati u serijama i filmovima simultano, bez čekanja. Uz pomoć interneta dajemo moć u ruke potrošača da gledaju kada žele, gdje žele i na čemu žele – izjavio je Hastings.
Iako je dosad uspio sakupiti oko 60 različitih tržišta u svoj portfelj, Netflix se uglavnom oslanja na matično američko, gdje je više od pola njegovih ukupno 74 milijuna pretplatnika i na kojem je po lako počeo dosezati plafon svog širenja. Velik pad vrijednosti dionice u prvom danima ove godine prema analitičarima bio je posljedica slabih pokazatelja rasta broja pretplatnika u Americi dva kvarta zaredom. U tom kontekstu treba promatrati i ovo neočekivano opsežno otvaranje novih tržišta. Velika ekspanzija nikada nije bila upitna, ali malo je tko očekivao tako širok zahvat u jednom potezu. Iznenađenje je ipak bilo ugodno za tržište, dionica je skočila za 9,3 posto nakon objave vijesti, na 117,68 dolara, što je i sasvim logično imajući u vidu broj novostvorenih potencijalnih korisnika.
Globalno, 3,2 milijarde ljudi koristi se internetom, a dvije milijarde nalaze se u zemljama u razvoju. To je 400 milijuna više nego 2000. Ovaj je rast zapanjujući – rekao je Hastings.
No stvari nikad nisu tako jednostavne. S jedne strane odluka o velikom širenju načelno će naići na odobravanje tržišta, ali s druge donosi i cijeli niz problema i izazova. Netflix će, primjerice, morati voditi računa o različitim i nerijetko vrlo kompleksnim autorskim pravima od zemlje do zemlje, prikladnosti dostupnih sadržaja za neku državu, regulatornim okvirima, razlikama u kvaliteti internetske infrastrukture i razvijenosti sustava plaćanja. Ne treba zaboraviti i vrlo visoku razinu piratskog sadržaja u gotovo svim zemljama osim u najrazvijenijima, što i cijenu od osam eura čini neisplativom (kad je alternativa besplatna).
Tu su i nešto trezvenije analize koje ne mogu zaobići izostanak Kine s popisa i ukazuju na smanjivanje marže kao posljedice više tržišta. Financial Times u svojoj ocjeni Netflixovog poteza podsjeća i na Hastingsovu izjavu prije pet godina kada je rekao da Netflix ne može jednostavno prevesti svoju internetsku stranicu na neki drugi jezik, što je sažeto objašnjenje dosadašnje opreznosti kompanije kada je u pitanju širenje. Analitičare i financijske posebno muči još uvijek preniska cijena usluge, odnosno ‘velik promet, mala zarada’. Kompanija je i prije ‘velikog skoka’ sve agresivnije napadala nova tržišta u želji za stvaranjem što većeg tržišnog udjela i baze korisnika, pri čemu je niska cijena pretplate ključan element te strategije.