I ODIJEVANJE JE DIO POSLOVNE STRATEGIJE

Vjeran je svom klasičnom stilu odijevanja u kojem se voli držati strogih pravila, pazeći pritom na svaki detalj. To se posebno vidi u usklađivanju kravate i maramice, koje su uvijek u istoj boji ili uzorku. Unatoč toj strogoći, jarkim bojama i upadljivim uzorcima razbija očekivano i definirano, a voli i sakoe s dvorednim kopčanjem, što rijetko tko danas nosi.

Uvijek je besprijekorno dotjeran u klasičnim odijelima koja pristaju njegovoj gradi i stilu. Formalnost razbija odabirom boja košulja i kravata jer u manje službenim prilikama bira boje poput sive i plave. Ali rupčić je uvijek usklađen s kravatom i kod njega nema previše iznenađenja.

Unatoč popriličnim poslovnim utakmicama koje ima iza sebe, vješto je osvježio ustaljenu poslovnu klasiku, a to možemo vidjeti u hrabrijem odabiru boje odijela, košulja i kravata. Rado će nositi odijelo s uzorkom, svjetlje nijanse i kravate jarkih boja. Odličan primjer da klasika ne mora nužno biti predvidljiva.

Bez pogreške nosi poslovnu klasiku – od krojeva, boja do bontona odijevanja. No preferiram njegova modernija izdanja u kojima ne mora svaki detalj biti usklađen. Izvan poslovnih prilika voli dodati dozu neformalnosti, u kojoj se očito bolje osjeća.

Izvrstan je primjer modernog poslovnjaka koji je zadržao neka klasična pravila poslovnog odijevanja, ali ipak je dosta modernizirao. To vidimo posebno u kroju odijela koji decentno prati liniju tijela, kravatama koje često imaju upadljive uzorke i boje koje se nužno ne moraju uklapati uz ostatak stylinga. Njegova su odijela besprijekornoga kroja i rađena su prema mjeri. Lukšić, za razliku od kolega, hrabro nosi i upadljive modne dodatke, poput satova i nakita.

Izvrsno predstavlja takozvanu hrvatsku korektnost, koja dominira na hrvatskoj poslovnoj sceni. Sve je na svome mjestu, nikad se ne izlazi iz okvira, decentno, neupadljivo, poslovno očekivano.

Jedna stvar na svijetu vizualno razlikuje poslovnog i ‘običnog’ čovjeka. Ta stvar zove se odijelo. Prizori vojske ljudi s Wall Streeta ili londonskog Cityja koja u odijelima s aktovkama maršira na posao ponekad djeluju jezivo. To su prizori ljudske vrste koja uglavnom ima jedan cilj – svoje aktovke napuniti novcem. Ti isti ljudi priželjkuju jednog dana sa sebe skinuti odijelo, presvući se u trenirku ili kratke hlače i uživati u životu bez kravate. Teško je objasniti zbog čega muškarcima, dok zarađuju novac, treba biti neudobno. Rijetki su oni koji će reći da se dobro osjećaju u odijelu. Netko je izmislio nešto što se zove dress code, a zna se što se događa s onima koji krše kodekse. To smiju samo bezobrazno bogati ljudi poput pokojnog Stevea Jobsa, kojeg ćemo pamtit po crnoj dolčeviti, Billa Gatesa u ‘bakinim’ puloverima ili Marka Zuckerberga, koji u majicama s kapuljačom izgleda kao da u kvartu šeće psa.

No što je dopušteno Jupiteru, nije volu. Daleko ispod njih nalaze se biznismeni u uniformi i njima je vrlo teško istaknuti se i postati prepoznatljiv. Teško, ali nije nemoguće.

Modna industrija najviše ističe da nije važno čiji dizajnerski potpis nosite, pratite li modne trendove i izgledate li bogato. Poenta je u tome da odaberete svoj stil u kojem se dobro osjećate, bilo da je riječ o odjeći, frizuri, cipelama bilo načinu na koji se nosite i držite do sebe. Lifestyle biznismena nikad nije bio glamurozan. Niti to treba biti. No i za njega vrijede neki profesionalni standardi. Neke profesije vrlo je lako odijavati. Lako je s bankarom koji u svom svakodnevnom poslovanju nosi odijelo, svjetlije ili tamnije nijanse. Vlasniku neke tvrtke bit će teže jer će morati mijenjati stil odijevanja, ovisno o različitim prilikama.

Pravi primjer hrvatskog odvjetnika staroga kova koji njeguje klasičan i strogi poslovni stil u kojem nema kršenja ustaljenih pravila. Uvijek ćemo ga vidjeti u odijelu širokoga kroja i s debelom kravatom s uzorkom. Hanžeković voli pomalo u moderno doba zaboravljen detalj – maramicu u lijevom džepu, bez koje ćemo ga rijetko vidjeti. Primjedba ide kroju hlača, koje, bez obzira na njegovu građu tijela, ipak ne moraju biti toliko široke.

Primjer je mladoga uspješnog poduzetnika kojega nije briga za ustaljena i klasična pravila. Krši ih na svakom koraku, od duge brade do traperica i tenisica. Pojedini komadi sami po sebi nisu pretjerana pogreška jer Rimac ih nosi sa stavom, ali ipak bi trebao pripaziti na građu tijela jer ne stoje svima uske ili široke hlače.

Prema savjetima popularnog portala Real Men Real Style, smena bi trebala sadržavati sljedeće: barem jedno jednobojo odijelo, jedan par ‘oxfort’ cipela za odijelo, dva para neformalnih kožnatih cipela, pojaseve koji odgovaraju cipelama, minimalno deset košulja za odijelo (više košulja znači više kombinacija i vremena do pranja rublja), barem jednu kravatu (da prema mogućnosti paše odijelu), dva sportska sakoa, pet pari širokih hlača/hlača od odijela u tamnijim i svjetlim nijansama, dva pulovera, tri polo majice, 10 potkošulja (bez rukava ili s V izrezom), 10 pari udobnih gaćica (koje neće stršati ispod hlača), 10 pari čarapa za odijelo (koje bojom odgovaraju hlačama) te jednostavan sat s kožnatim ili metalnim remenom. Bilo bi zanimljivo zaviriti u ormare hrvatskih biznismena i proučiti koliko njihovo stanje odgovara popisu.

Prema mišljenju stručnjaka, na hrvatskoj poslovnoj sceni nema mnogo iznenađenja i uzbuđenja kad su u pitanju modna osviještenost i pojavnosti poduzetnika. Ovaj put nismo se bavili stilom poduzetnika i menadžerica. To je previše osjetljiva tema. A kod muškaraca, rijetki su osebujni individualci poput grofa Georga Eltza, koji se u poslovnoj javnosti znao pojaviti u narančastom ili zelenom samtenom odijelu i s poderanim kovčegom koji je godinama vukao na svojim putovanjima. Mija Dropuljić, glavna urednica Fashion.hr Style Communityja, koja nam je pomogla ocijeniti stilove odijevanja vodećih hrvatskih biznismena, hrvatsku poslovnu scenu ‘vizualno’ je opisala – korektnom.

Većina uspješnih poslovnjaka drži se provjerene i sigurne klasike, bez pretjeranih izleta u modne eksperimente. I dalje prevladavaju odijela klasičnoga kroja, debele kravate, a najpopularnije boje su crna, siva i tamnoplava. Dašak osobnosti eventualno možemo vidjeti u odabiru boje ili uzorka kravate, ali i dalje se rijetko tko usudi prekoračiti ustaljene i poznate imperative hrvatskoga poslovnog dress codea. Modnu sliku popravlja nekolicina mladih uspješnih menadžera, a kao svog favorita izdvojila bih Ivana Zubaka jer izlazi iz okvira očekivanog. Pravo osvježenje na hrvatskoj poslovoj sceni – komentira Dropuljić.

Bez obzira na to što je hrvatska modna scena danas razvijena i što su se na njoj već dokazala neka dizajnerska imena poput Ivica Klarića koji šije odijela prema mjeri (što je uvijek bolji izbor za poslovnjake), većina hrvatskih poduzetnika i dalje kupuje strana dizajnerska odijela i brendove – Hugo Boss, Eduard Dressler, Windsor, Baldessarini, Brioni, Zegna i sl. Oni koji traže šivanje prema mjeri, biraju najčešće i vrlo skupe tkanine od najpoznatijih talijanskih proizvođača, čija se cijena po metru kreće od 50 do 100 eura. Vlasnik Kotke, hrvatskog proizvođača odijela, Ivica Cerovečki, ističe da se dobar dio poduzetnika odijeva u Hrvatskoj, međutim, slaže se da ih ima još uvijek dosta (pogotovo na višim funkcijama), koji se odijevaju u Grazu, Beču, Münchenu, Milanu jer žele biti moderniji i ekskluzivniji.

Za razliku od hrvatske, na europskoj i svjetskoj poslovoj sceni dogodilo se nekoliko modnih pomaka, ovisno o klasnim razinama. Niži poslovni menadžment počinje ‘kršiti’ ustaljene norme poslovnog odijevanja, tako da sve češće kravata ostaje kod kuće, a nije rijetko da umjesto klasičnih cipela možemo vidjeti šik tenisice. U visokim poslovnim krugovima i dalje vrijede stroga pravila, poput nošenja kravate, s time da kravata postaje sve tanja i urbanija. Kroz odijela postaje ‘fit slim’, a kad su boje u pitanju, popularnije su svjetlije nijanse sive i plave. No nije rijetko da kod pojedinaca vidimo i nošenje rasparenog odijela, odnosno komada različitih boja – priča Dropuljić.

Ipak, najvažnija stavka prilikom odabira poslovnog odijela, čega mnogi hrvatski poslovnjaci nisu svjesni, građa je tijela. Stoga niti treba slijeđiti određeni trend niti se treba držati nekih starih pravila koja nužno nisu ispravna. Važno je također pridržavati se bontona poslovnog odijela, koji, nažalost, pojedinci zaboravljaju.

To se prije svega odnosi na pogrešnu dužinu kravate (rub kravate mora završavati kod ruba hlača), koja može narušiti i najbolje poslovno odijelo. Pripaziti treba i na zakopčavanje sakoa, koje je obvezno prilikom stajanja i hodanja – zaključuje Dropuljić.

Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću, kaže da danas, ako na neki važan događaj dođete odjeveni ‘smart casual’, nitko vas neće gledati čudno. No u takvim prilikama kravata bi i dalje trebala biti obvezan odjevni predmet.

I u takvim se prilikama možete igrati. Sjetimo se Mladen Pavića, danas Predsjedničinog savjetnika, kojeg pamtim po širokim kravatama, a vidim da sličan stil njeguje i Ivan Todorić. Danas ćete sve češće, naročito u ovo zimsko vrijeme, vidjeti šal ili maramu na muškarcu, koji, moderno zavezani, totalno mijenjaju izgled (primjer je Emil Tedeschi). Općenito kravata gubi na važnosti i kao poslovni dar, tako da ćete češće danas na poklon dobiti upravo šal ili kožnate rukavice. Maramica u džepu također je detalj koji svi primijete i sve je češća i kod starije i mlade generacije. Ponekad pojedinci postanu prepoznatljivi po detaljima, primjerice šeširima, koje pak voli Marijan Hanžeković – komentira Macan.

Uspoređujući mladu i stariju generaciju, dodaje da su stariju obilježili satovi i skupocjene kemijske olovke, a mladi će se prije pohvaliti novim skupim tehnološkim gadgetom poput iWatcha. Njegov favorit na hrvatskoj poslovnoj sceni ujedno je konkurent, Mladen Hrgarek, vlasnik Madison Consultinga, koji se, kako kaže, godinama super oblači i prednjači u modnim novitetima. Istaknuo je i Emila Tedeschiha i Davora Lukšića kao svjetske primjere u poslovnom odijevanju.

Kad je riječ o muškarcima u odijelu, u oko katkad upadnu preduge nogavice koje se mreškaju na cipelama. Cerovečki je dodao neka pravila u mjerama za tri generacije.

Kod muškaraca do 45 godina starosti sako veličine 50 ne smije biti duži od 73 cm, a širina nogavice je uža na završetku hlača (17,5 – 18 cm). Srednjoj dobi poslovnih muškarača preporuča se kod sakoa veličine 50 dužina od 75 cm, a širina nogavica 18,5 – 19 cm te starijoj populaciji s brojem 50 dužina od 77 cm i širina nogavica 19 – 20 cm. Kod izbora tkanina i boja preporuča se jednobojna tkanina u antracit sivoj, srednje sivoj i plavoj boji ili s diskretnim uzorkom ‘bird’s eye’ (ptičje oko), karo ‘prince de gall’ ili prugama širine 7-8 mm. Najčešće se nose jednobojne kravate, vinsko crvena (kardinal) ili plave boje (marino ili kraljevsko plava). Dosta su prisutne i kravate s prugama u jednoj ili dvije boje, što obogaćuje izgled odijela – komentira Cerovečki.

Poslovnog čovjeka ne čini samo odijelo već njegova ukupna pojavnost i izgled. Drugim riječima, bitno je i ono što se nalazi na ramenima. U zadnje vrijeme poduzetnike se sve češće može susresti u brijacnicama, koje su u zadnje dvije godine u Zagrebu postale popularne. Marko Stanzl, svlasnik frizerskog salona i brijacnice Salon, primjećuje trend povratka rituala – odlaska kod ‘brice’.

Taj se ritual vratio u modu i imamo mnogo mušterija iz poslovnog svijeta koje redovno ili povremeno dolaze na šišanje i brijanje, bilo da je riječ o menadžerima, direktorima bilo vlasnicima tvrtki, od 25 do 50 godina. Muškarci napokon imaju nešto što si mogu priuštiti osim gledanja nogometa i ispijanja piva – kaže Stanzl.

Dodaje da će poslovnjaci riječno miješati svoj stil, ali odlučuju se na neke manje izmjene frizure ili brade, koje mogu dati novi, osobni potpis.

Brade su popularne u poslovnom svijetu ovisno o kojoj je djelatnosti riječ. Za nekog IT-jevca ili poslovnjaka iz modne industrije bit će normalno da nosi bradu, a 80 posto biznismena i dalje ima naviku brijati se večer prije odlaska na posao ili istog jutra. Ako netko i nosi bradu, i dalje se pazi da ne bude preduga. Na brkove se, za razliku od Londona ili Berlina, u Zagrebu i dalje gleda kao na nešto neobzirno – zaključuje Stanzl.

Prema svemu vidljivom da se zaključiti da su hrvatski poslovnjaci uglavnom ‘ziheraši’ koji ništa ne prepuštaju slučaju. Mlada generacija počela je razbijati konzervativne okvire iako je i to otišlo u neku krajnost. Često se odijevaju za posao koji žele, a ne koji imaju. Dojam uspješnosti i prodaja tog dojma postali su presudni za napredak. Zato hodnici nekih kompanija izgledaju kao modne piste kojima šeću ‘napuhani’ mladi menadžeri koji su se znali na razgovoru za posao dobro prodati. Mnogo je toga u izgledu i dojmu koji ostavljamo. No prije ili kasnije netko će zaviriti ispod odijela. A onda na vidjelo dođe dobra stara gola istina o našim pravim sposobnostima.

Netko tko se često nalazi licem u lice sa svojim zaposlenicima, klijentima, treba izgledati strogo i autoritativno, ali ne i ukočeno. Izgled vlasnika tvrtke istovremeno trebao bi odisati kreativnošću i energijom (kvalitetama koje biznisu pomažu da raste), ali i pouzdanošću. Trebao bi ostavljati dojam da mu se može vjerovati. U većini situacija vlasnici tvrtke trebali bi prilikom odijevanja ciljati sredinu, odabirući neformalna odijela. Oni skloniji umjetničkom improviziranju i divljim uzorcima riskiraju zabrinutost klijenta ili investitora, a ‘Wall Street’ izgled moćnog direktora samo bi mogao zastrašiti zaposlenike.

Odijelo i kravata za većinu svakodnevnih aktivnosti malo su pretjeran izbor i mogu biti nepraktični. Stoga je siguran izbor u svakodnevnom poslovanju kravatu ostaviti kod kuće. Naravno, ne želite ispred klijenata i zaposlenika izgledati neuredno, a i nikad ne znate kad bi netko koga želite impresionirati mogao navratiti. Stoga hlače i sportski sako koji ne dolaze u kompletu najbolje odgovaraju svakodnevici. Većini i sportski sako djeluje formalno pa često odijevaju košulje u kombinaciji s kaki hlačama. Isticanju mogu pomoći i osebujni uzorci na košulji (pritom valja uzeti u obzir da ne odgovara svaki uzorak svakom tjelesnom tipu muškarca). Hlače od odijela možete zamijeniti tamnim trapericama, a sako prslukom, koji je itekako prikladan za biznismene.

Povremeno će i najležerniji i duhom slobodni poduzetnici biti primorani urediti se za neki intervju, prezentaciju ili sastanak. I u tim prilikama postoji sloboda izražaja, ali pravila su stroža, a ulozi nešto viši. U tim prilikama nose se odijelo i kravata. Trenutačno popularna boja odijela je ‘ugljenasto’ siva jer je svestrana i odgovara gotovo svim prilikama. Može je se zamijeniti i tamno sredom ili tamno zelenom. Uostalom, neobične boje mogu samo pomoći da se istaknete i ostavite dojam veće pristupačnosti. Ako vam to financije dozvoljavaju, naručujte odijela prema mjeri jer ćete u formalnim situacijama izgledati mnogo bolje, a i osjećat ćete se udobnije.

Što se više možete predstaviti kao jedinstveni, tim bolje. Dokle god postoji jasna granica prema komičnom i apsurdnom, u davanju osobnog pečata nema ograničenja. A on se može postići nošenjem neobičnog šešira ili pak sportsko-elegantnim cipelama. Komentare mogu privući i detalji poput kaubojskog remena, pogotovo ako ima neobičajenu kopču (ali ne preveliku), leptir-mašna, igla na ovratniku ili džepni rupčić. Svi ti detalji razlikovat će vas od ostatka muškog roda s kravatom. Budite agresivni u dodavanju detalja, u tome nema ništa loše.