‘Accountability’ nije samo odgovornost nego odgovornost sa snošenjem posljedica, što mandatar podrazumijeva. Ako suradnike nauči takvoj, ‘amerikaniziranoj’ odgovornosti, ima (mo) šansu tnom pregledu razlikuju toliko da jedan ima u prosjeku dva pregleda, a drugi deset njih za jednak broj sati. Taj je problem i u fiskalnoj i u monetarnoj politici. Premijer mora pozvati na odgovornost (sa snošenjem posljedica) ministra koji u dogovorenom roku nije u stanju spustiti deficit i potaknuti ekonomski rast mjerama fiskalne politike, kao što i Sabor mora pozvati na odgovornost (sa snošenjem posljedica) guvernera HNB-a koji izjavi da su HNB-ove mjere prouzročile rast vanjskoga duga ili da HNB ne vidi što se moglo napraviti vezano uz problem s kreditima u švicarskim francima. Takvih pitanja ima mnogo u svim segmentima društva. Upravo je u tome problem načina funkcioniranja jer svi trče biti odgovorni i neovisni, ali nitko ne želi snositi posljedice. Premijer dolazi iz svijeta u kojem se mora odgovarati za donesene odluke i ponašanje. Svijeta koji se temelji na riječi ‘accountability’.
Vrlo se često ta riječ pogrešno prevodi kao ‘odgovornost’, ali ekvivalent ne postoji u hrvatskom jeziku. Postoji samo opisni prijevod, ‘odgovornost sa snošenjem posljedica’. Naime, velika karakteristika Hrvatske u svim elementima društva često je naglašavanje odgovornosti i autonomna odlučivanja – ‘neovisnosti institucija’, ali pritom nitko ne spominje snošenje posljedica za donesene odluke i ponašanje, bez obzira na to jesu li te posljedice dobre ili loše.
Osim nedostatka ekvivalentne riječi za ‘accountability’ u Hrvatskoj se pojavila još jedna zabuna: da je riječ ‘neovisnost’ sinonim za neodgovornost, i to neodgovornost ikoga i za što i prema komu.
