Home / Tvrtke i tržišta / Rak-rana – pravosuđe

Rak-rana – pravosuđe

Čakovečka tvrtka za obradu i oblikovanje stakla IM-COMP izvozi 50 posto proizvodnje na europsko tržište. Nedavno je izišla i na afričko te je ostaklila fasade svih većih novih građevina u Hrvatskoj. A počela je u posve drugoj djelatnosti – informatici.

Ivan i Ksenija Mesarić, vlasnici tvrtke IM-COMP iz Čakova, koja se bavi obradom i oblikovanjem stakla, poduzetnički put započeli su u posve drugoj djelatnosti – informatici. Ivan, diplomirani informatičar, 1992. osnovao je tvrtku i bavio se informatičkim inženjeringom, softverom te djelomično hardverom, ali u to vrijeme intelektualni rad nije bio cijenjen. Zbog toga je predložio supruzi Kseniji da ‘izmisli’ novi posao kojim će se zajednički baviti.

S popisa od stotinjak prijedloga na kojem je bilo svega, primjerice, i proizvodnja čipsa, odabrali su uvoz i distribuciju stakla. Iako nisu imali skladišni prostor i iskustva u toj djelatnosti, kontaktirali su velike europske dobavljače, s kojima je komunikaciju olakšalo Ksenijino znanje njemačkog i engleskog jezika. No da su Mesarići, zbog svoje mladosti i neiskustva u tom poslu, djelovali nepouzdan na glavnog dobavljača doznali su tek nakon što su odradili nekoliko velikih narudžbi. Njihov je dobavljač nakon toga došao u Čakovec vidjeti gdje i kako Mesarići rade i priznao im da je sumnjao da će uspjeti. Ali ne samo da su Mesarići uspjeli i ubrzo postali najveći distributeri stakla u Hrvatskoj, nego su se počeli baviti i njegovom obradom. Prve strojeve, brusilice, kupili su 2004. Danas imaju strojeve za obradu stakla vrijedne pet i pol milijuna eura, pet proizvodnih hala, godišnji prihod veći od 70 milijuna kuna, IM-COMP izvozi 50 posto proizvodnje i ima 125 zapošlenih koji rade u dvije smjene i čija je prosječna plaća oko pet tisuća kuna. Osim toga na gotovo svakoj većoj novoj hrvatskoj građevini IM-COMP ostaklio je fasadu.

Tvrtka se bavi rezanjem, brušenjem, fazetiranjem, bušenjem, graviranjem i CNC obradom stakla, proizvodnjom izolacijskog stakla, kaljenjem, laminiranjem, sitotiskom i HST-om, završnim radovima u građevinarstvu – postavljanjem staklene i spider fasade, staklenih pregrada i vrata te izradom interijera od stakla kao i prodajom stakla i staklarskog pribora.

– Kad smo se 2003. odlučili baviti i obradom stakla, počeli smo nabavljati strojeve i sve više investirati u posao. Prva investicija u strojeve bila je 2004., a tri godine poslije u kaljencu, laminirnicu, sitotisak, emajliranje. Povećali smo kapacitet obrade i proizvodnje pa prerađujemo 12.000 tona stakla na godinu. Osim Hrvatske naša su tržišta Slovenija, Mađarska, Njemačka, Italija, Francuska, Kazahstan, a napravili smo nekoliko objekata u Beninu i Togu u Africi, ušli smo ove godine i u Nigeriju; dio izravno, a dio preko svojih kooperanata i kupaca. Izvozimo 25 posto proizvodnje izravno i oko 25 posto preko inozemnih kupaca koji kupuju naše staklo i svoj finalni proizvod izvoze. Naši su proizvodi izostaklo, laminirano staklo, kaljeno staklo, kaljeno-emajlirano staklo, staklo za interijere, fasade i staklene krovove, a kupci su proizvođači aluminijske, plastične i drvene stolarije i dio investitora koji trebaju naše proizvode nakon dobivanja uporabne dozvole – kaže Ivan, direktor tvrtke.

Tvrtka IM-COMP uvozi staklo za obradu, sva tehnologija prilagođena je obradi u dimenzijama 2,5 puta 4,5 metara četvornih, a izo-staklo radi u dimenzijama tri sa šest metara četvornih.

– Staklene fasade proizvedene u našoj tvrtki nalaze se na zgradama Auto Hrvatske, Avenue Malla, Adrisa Zagreb, West Gatea, svim Konzumima građenima posljednjih godina, na hotelu Sheraton u Dubrovniku, hotelu Lone, Arena Centru, Arena hotelu u Puli, hotelu Golfer Sv. Martin, Mepling Centru, hotelu Iadera i mnogim drugim hotelima, Green Goldu, VMD-u Kvart Zagreb, Tisku Zagreb, Vili u Novigradu, Emporionu, na Filozofskom fakultetu u Rijeci i Parentiumu u Poreču te Old Millu u Beogradu. Napravili bismo još više da nam razvoj nisu omeli otežana naplata, predstečajevi i stečajevi kupaca – objašnjava Ksenija, koja se bavi komercijalnim poslovima u tvrtki.

Iako Mesarić ne žele govoriti o gubicima, prema podacima Poslovne Hrvatske 41 dužnik duguje im više od 17 milijuna kuna. Najveći dio potraživanja neće naplatiti i zbog toga IM-COMP trenutačno čeka bolja vremena za nova ulaganja. Da je bilo drukčije tvrtka bi već ove godine imala još 100 zaposlenih i novu proizvodnu halu od 6000 metara četvornih. Umjesto toga, mora odbijati poslove zbog nedostatka kapaciteta.

– Zbog neučinkovitog pravosuđa naplata je za neke u Hrvatskoj dragovoljan odnos. Izgubili smo veliki novac u slučajevima gdje kupac namjerno nije želio platiti nego je otišao u predstečaj. Mislim da je predstečajnom nagodbom legalizirana pljačka u poslovanju. Da smo naplatili ono što smo izgubili zbog predstečajnih nagodbi kupaca, tvrtka bi 2013. ušla u novi investicijski ciklus, napravili bismo do početka ove godine još jednu halu od 6000 metara četvornih, sad imamo pet halu čija je zajednička površina 8500 metara četvornih, i zaposlili bismo još oko 100 radnika – objašnjava Ivan.

Mesarić su uložili milijune eura u razvoj tvrtke, prvih deset godina poslovanja vlastita sredstva i pozajmice od prijatelja i rodbine. Iako su željeli uzeti kredit, banke ih dugo nisu ozbiljno doživljavale. U posljednjih desetak godina lakše dobivaju kredit, a 2014. dobili su milijun i 125 tisuća kuna sredstava iz poduzetničkog impulsa Ministarstva poduzetništva, za ulaganje u novu CNC tehnologiju za obradu stakla.

Ksenija ističe da je ulaganje u staklo velika investicija jer su strojevi skupi i svaki je poseban, a IM-COMP primjenjuje najnoviju tehnologiju. Trenutačno nabavljaju novu opremu koju će instalirati do kraja travnja ove godine i povećati proizvodni kapacitet.

Mesariće su u razvoju tvrtke, osim dužnika, omeli i problemi s općinskim zemljištem koje su kupili za gradnju nove hale, ali su čekali čak četiri godine da postanu njegovi zakonski vlasnici.

Smatraju da su zapreka bile su političke igre lokalnih moćnika i njihovi prelasci iz jedne u drugu političku stranku i tako nekoliko puta u jednom mandatu, zbog čega su administrativni poslovi trpjeli. Osim toga Mesarići su rješavali i još jednu apsurdnu situaciju koja ih je također skupo stajala. U poduzetničkoj zoni u Pribislavcu nedaleko od Čakovca, gdje je smještena tvrtka IM-COMP, platili su 2400 metara četvornih susjedova parkirališta po cijeni kao da su kupili gradilište u prvom redu do mora – čak 240.000 eura. Sad posjeduju ukupno 24.000 metara četvornih zemljišta na kojem još ima 12.000 metara četvornih slobodnih za gradnju proizvodnih hala.

Da nisu izgubili novac i vrijeme do ulaska u posjed zemljišta te sagradili novu halu ta tvrtka, koja je prema visini prometa između 30. i 33. mjesta u Međimurskoj županiji, već bi ove godine vjerojatno bila na upola boljoj poziciji.

Nove investicije zasad su dugoročni planovi Mesarića, a Ivan drži da bi država trebala olakšati poslovanje poduzetnicima promjenom poduzetničke klime i odnosa prema poslodavcima, posebno na način da i u praksi domaćim investitorima omogućiti iste uvjete kao i inozemnim. Također nužnim smatra poboljšanje rada pravosuđa, koje bi u poslovnim sporovima donosilo presude nakon mjesec-dva, pa kakve god bile, umjesto da proces traje deset i više godina tijekom kojih tuženik promijeni djelatnost, podijeli imovinu, ode u predstečaj ili stečaj pa vjerovnik ne dobije ništa.

Predlaže također da se prosječna plaća poveća na 1000 eura i da se odrede razredi plaća i doprinos.

– Time bi se povećao obrtaj kupovne moći stanovništva i nakon nekoliko mjeseci povećao bi se i prihod od PDV-a, koji bi se mogao smanjiti na 20 posto, a porezima iz plaća financirati javna uprava i sve ostalo. Svi bismo mogli isplatiti tu plaću da minimalno povećamo svoje cijene, koje ne bi utjecale na inflaciju u Hrvatskoj – kaže Ivan napominjući da nije nezadovoljan postignutim, ali da je poduzetništvo stresan i naporan posao te da poduzetnici ne smiju biti prepušteni sami sebi.