Izostankom sa sastanaka na kojima su Karamarko i Petrov satima pregovarali o podjeli ministarstava i imenima kandidata za ministre Orešković je pokazao da zna odrediti prioritete. I dati gazdama slavu mandatar za sastav nove hrvatske vlade Tihomir Orešković dobio je salve medijskih kritika zato što si je dopustio da ne bude na sastancima na kojima su Tomislav Karamarko uime HDZ-a i Božo Petrov uime Mosta pregovarali o podjeli ministarstava i kandidatima za ministre. Umjesto kritika Orešković je zapravo zaslužio pohvale što se nije naslikavao na ulazu u Sheraton i što nije prisustvovao tim trgovačkim seansama. Treba primijetiti da je mandatar Orešković u većini svojih javnih nastupa istaknuo kako će se u svom radu FOKUSIRATI na najvažnije probleme koje mora riješiti. Moglo bi se reći da je želja za fokusiranjem posljedica drila u multinacionalki poput Teve. A i većina sposobnih menadžera karakteristična je po tome što zna odrediti prioritete i posvećivati im vrijeme. Ili, drugačije rečeno, fokusiranje na 20 posto tema dovodi do 80 posto rješenja.
Efikasni menadžeri znaju procijeniti na što će u nekom trenutku trošiti svoje ipak ograničeno vrijeme. U slučaju spomenutih pregovora koalicijskih (pardon, reformskih) partnera, da se pojavio i sjedio svaki dan nekoliko sati, Orešković bi u površnoj hrvatskoj javnosti možda dobio koji bod. Kao, evo ga, ravnopravan je Karamarku i Petrovu. Nije se dao izgurati s tih pregovora. A, zapravo, mandatar bi samo izgubio te sate, a sasvim je bilo svejedno hoće li na tim pregovorima sjediti ili neće. Prema svemu sudeći, Orešković je to vrijeme iskoristio za fokusiranje na ono što misli da je važno. Osim toga pokazao je još jednu menadžersku karakteristiku – svijest da gazde trebaju dobiti svoj dio slave. On je politički menadžer, a Karamarko i Petrov su (zahvaljujući izborima) vlasnici Hrvatske d.d. u sljedećem razdoblju. Možda je ovakvo tumačenje Oreškovićeve taktike pogrešno. Možda precjenjujem njegove taktičke varijante. Ali, ljudi moji, svatko tko se zauzima za demokraciju kao najmanje loš oblik vladavine u nekoj zemlji treba biti legalist i, dok se ne dokaže suprotno, treba dati priliku novom igraču da pokaže što zna i može. ‘Slučajni mandatar’, prema svemu sudeći, nema prevelike izgleda za potvrđivanje na čelu buduće hrvatske vlade. Ali izgledi ipak postoje. Zato ga ne bi trebalo proglašavati idiotom što se prihvatio nezahvalna posla. Dajmo mu priliku, dajmo mu sto dana pa da vidimo kako to izgleda kad je na čelu vlade (makar i s potpredsjednicima u čijim će rukama biti sva politička moć) menadžer! Dakle čovjek koji, za razliku od većine političkih vođa na ovdašnjoj sceni, nije ekonomski diletant. Pri čemu ne treba zaboraviti da politička sudbina Karamarka i Petrova u velikoj mjeri, kad jednom Orešković bude imenovan predsjednikom vlade, počinje ovisiti o tome što i kako Orešković bude radio. I koliku će potporu imati.
