Hvala Lovrinoviću što je 12 ekonomista natjerao na reakciju

Kad ih je već okupila želja za obranom drugoga mirovinskog stupa, Martina Dalić, Sandra Švaljek, Maruška Vizek, Velimir Šonje i drugi trebali bi ostati grupa. I ponuditi ekonomski program. Vrijeme im je… Riječ je o prof. dr. sc. Ivanu Lovrinoviću, jednom od saborskih zastupnika Mosta. Zauzima njem za zamrzavanje uplata u drugi mirovinski stup i preusmjeravanje u državni proračun uspio je natjerati dio ekonomista i pravnika na kolektivnu akciju. Njih dvanaestero potpisalo se pod pismo u kojemu se protive Lovrinovićevoj ideji. Čudo nevideno! Ne može se reći da hrvatski ekonomisti šute i ne iznose svoja stajališta. Ali većina bježi od izravnih polemika. Sve nešto u rukavicama. Može se naslutiti o čijim stajalištima netko polemizira, ali neistomišljenik se ne spominje imenom. Sve nešto uvijeno. Salonski. Ono, srednjoeuropska suzdržanost, ili kako to već nazvati. Osim toga mala smo zajednica pa se nitko nikomu ‘ne bi štel nekaj (u lice) zamerit>.

Evo, zahvaljujući Lovrinoviću, koji je uzburkao ustajalu vodu i svojim prijedlozima o radikalnoj promjeni monetarne politike, a sad i o ukidanju drugog stupa, rukavice su, bar nakratko, skinute. Vrijedi zabilježiti tko su potpisnici pisma protiv ukidanja drugoga mirovinskog stupa: Martina Dalić, Sandra Švaljek, Maja Vehovec, Željko Potočnjak, Predrag Bejaković, Velimir Šonje, Andrea Mervar, Nevenka Čučković, Maruška Vizek, Vuk Vuković, Marina Kesner-Škreb i Ivana Vukorepa. Zaista respektabilna skupina ekonomista i pravnika koji su vezani uz ekonomiju. O predmetu spora, sudbini drugoga mirovinskog stupa, ne bih ovom prilikom u detalje. Teško je raspravljati bez cjelovitoga ekonomskog programa buduće vlade. S jedne strane, drugi stup relativno dobro funkcionira pa zašto popravljati nešto što nije pokvareno. S druge strane, 70-ak posto plasmana naših ušteđevina u drugom stupu plasirano je u državne obveznice, koje imaju status investicijskog smeća. S treće strane, već se čuju naznake mandatara Tihomira Oreškovića da bi se mirovinskih fondovima koristio u svojim idejama o buđenju investicija.

A i kao protočnim bojlerom za prodaju dijela državne imovine. Pojednostavljeno, država fondovima duguje 52 milijarde kuna (u obveznicama). S mirovinskih fondovima drugog stupa napravi kompenzaciju – dà im državnu imovinu vrijednu, recimo, 15 milijardi kuna i tako smanji dug s 52 milijarde kuna na 37 milijardi. Pa deficit i javni dugovi odjednom budu manji. Na kraju fondovi za tu imovinu koju su dobili u trampi nađu kupce. Recimo da doista i dobiju 15 milijardi kuna. Pa ih onda mogu plasirati u državne ‘junk’-obveznice. Naravno, postavlja se pitanje zašto država ne bi bez posredovanja mirovinaca prodala tu istu državnu imovinu. Jedan od razloga mogao bi biti da bi se puk manje bunio da se operacija malo zamagli preko mirovinaca… No vratimo se mi neobičnoj pojavi pisma dvanaestera ekonomista i pravnika. Kad bi se toj akciji pristupilo kritizerski, pitanje bi glasilo: ‘Lijepo je što ste složni u vezi s nečim što ne treba mijenjati. A zašto niste napravili neki prijedlog što treba napraviti?’ Međutim, pristup bi trebao biti poticajan. Ako vas je Lovrinović već izazvao da se okupite u ‘grupu 12’, dajte to iskorištite pa svojim autoritetima i sinergijom predložite neki svoj program!

Zajednički nastup godinama nedostaje znanstvenicima-ekonomistima. Hrvatsko društvo ekonomista nikako da se pomakne od godišnjeg okupljanja u Opatiji. Udruga Ekonomija moderna, koju su svojedobno osnovali i neki od potpisnika pisma, odavno se ugasil. Aktivna je fejsbuk-grupa Croatian economists (and friends), ali za sada nije otišla dalje od povremeno inspirativne virtualne tribine. Ne mora se čovjek slagati sa svim stajalištima svih članova te skupine, ali zaista bi bilo korisno da izađu s nekim svojim cjelovitim, aktivnim prijedlogom. Ili da bar jednako beskompromisno, evo, recimo, jedanput na mjesec, ocijene najave i postupanja nove vlade. Primjerice, zanimalo bi me stajalište te skupine o ideji mandatara Oreškovića da se ‘privlačenjem stranih investicija’ i državnim projektima pruge, LNG-a ili navodnjavanja diže BDP.

Inače, pisma poput ovoga, u kojima se potpišu istomišljenici, kod nas su vrlo rijetka. Moguće je sjetiti se tek onoga pisma skupine generala koje je tadašnji predsjednik Stipe Mesić zbog toga – umirovio. Zanimljivo, i tada je bilo – dvanaest potpisnika. No tu sličnosti prestaju jer ekonomiste i pravnike iz ‘grupe 12’ sigurno nitko neće prisilno umiroviti. I zato – neka zagriju stolce i ponude cjelovito rješenje kada treba hrvatska ekonomija i društvo. Zajedno su jači.