JEFTINIJA NAFTA SNIZIT ĆE SAMO TROŠKOVE, OVE GODINE OČEKUJE SE IZLAZAK IZ DEFLACIJE

U sektorima u kojima je veća konkurentnost mogle bi pasti cijene finalnih proizvoda i usluga, a ondje gdje to nije slučaj, niže cijene goriva omogućit će oporavak marži. Tvrtke bi ovu godinu mogle iskoristiti za oporavak profitabilnosti, razduživanje, nova ulaganja, možda i za nova zapošljavanja.

Inače, s većim trošarinama ili bez njih, analitičari procjenjuju da će cijene u Hrvatskoj do kraja godine rasti do jedan posto. Uzmu li se u obzir predviđanja o daljnjem padu cijene barela na svjetskom tržištu, ostatak gospodarstva (ne računajući energetiku) mogao bi iz cjenovne faze stagnacije prijeći u laganu inflaciju.

Iako više nije presudan faktor za zidanje cijena, koje se ipak formiraju više pod utjecajem tržišnog položaja i konkurencije, gorivo će i dalje imati velik utjecaj na profitabilnost. Cijena litre eurosupera 95 ove bi godine trebala biti oko osam kuna, a eurodizela oko sedam kuna; većinom ispod tih vrijednosti. To smo zaključili promatrajući prognozu da bi se tečaj dolara i eura potkraj godine mogao izjednačiti, a da bi prosječna cijena barela na svjetskim tržištima mogla biti 23 dolara, deset manje nego sada.

Kako bi prema većini prognoza vrijednost dolara do kraja godine trebala neznatno premašiti vrijednost eura, a izgledno je zadržavanje cijene srove nafte na niskoj razini, očekujemo da će cijene naftnih derivata u Hrvatskoj samo lagano padati u odnosu na trenutačnu razinu. Taj pad ipak ne bi trebao biti pretjeran, odnosno očekujemo da cijene eurosupera 95 neće trajno pasti ispod osam kuna, a eurodizela ispod sedam kuna – objašnjavaju nam u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Naravno, nafta i dolar roba su koja isključivo ovisi o tržištu i odlukama OPEC-a te američke središnje banke FED-a, a sad se otvara i iransko naftno tržište. Prosječna cijena benzina u hrvatskoj lani je bila 9,5 kuna, a litra eurodizela prosječnih 8,70 kuna. Sadašnje vrijednosti znatno su niže: litra eurosupera 95 pala je na oko 8,50 a eurodizela na 7,30 kuna.

Naftni stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu nam da projekcije izvana mogu biti veoma varljive. Primjerice, razina izjednačenog dolara i eura očekivala se potkraj 2015., a to se nije dogodilo. Također, svjetski analitičari govorili su da rast ili pad cijena barela za 10 dolara pomicuje svjetski BDP za 0,5 posto. Ako se pogleda pad cijena barela sa 115 dolara na sadašnju, koja je ispod 30 dolara, a svjetski BDP i dalje se pomaknuo samo 0,5 posto, i ta teorija pada u vodu. Dakle, nema pravila.

Cijene goriva iznimno su važne ne samo zato ostane li nam koja kuna više u novčaniku nakon ‘tankanja’. One određuju kretanje ukupnoga gospodarstva, hoće li biti inflacije ili deflacije, hoće li ili neće rasti potrošnja… U HGK objašnjavaju kako je prošla godina zaključena s godišnjim padom potrošačkih cijena od 0,6 posto u prosincu. Bila je to druga uzastopna deflacijska godina – prosječna godišnja razina potrošačkih cijena bila je niža za 0,5 posto nego 2014. A to je, zapravo, bila izravna posljedica pada cijena naftne na stranim tržištima, dakle i goriva u Hrvatskoj.

Konačne maloprodajne cijene naftnih derivata za hrvatske su potrošače bile niže za 10-ak posto i upravo su one znatno izravno utjecale na ograničenje rasta opće razine potrošačkih cijena. Naime, s udjelom od sedam posto u potrošačkoj košarici cijene te robe izravno su snizile prosječnu godišnju stopu rasta agregiranog indeksa potrošačkih cijena za 0,7 postotnih bodova. Iako je padom cijena goriva, čime je prosječno hrvatsko kućanstvo ‘uštedjelo’ oko 550 kuna na godinu, uz istodobni rast neto plaća zbog poreznih izmjena, otvorena mogućnost porasta potrošnje, ona je ipak bila preskromna da bi postala poluga rasta opće razine cijena.

To se vidi iz razine rasta temeljnog indeksa potrošačkih cijena (bez volatilnih cijena hrane i energije) koji je u godišnjem prosjeku iznosio vrlo niskih 0,3 posto (potkraj godine ostvaren je i pad) – objašnjavaju u Komori. Upravo to razlikuje Hrvatsku od prosjeka EU ili od SAD-a, gdje su potrošačke cijene također vrlo niske: u SAD-u 0,1 posto, u EU 0,0 posto u prosjeku 11 mjeseci. No temeljni indeks potrošačkih cijena ipak se odlijepio, i od nule i od razine općih potrošačkih cijena (u SAD-u je godišnji rast temeljnog indeksa prema posljednjem podatku za studeni iznosio 2,02 posto, a na području EU 0,9 posto).

Iako i u ovoj godini očekujemo deflacijski pritisak s vanjskih tržišta zbog kretanja cijene nafte (prema MMF-ovim prognozama, prosječna cijena ove godine bit će za otplilike 17 posto niža nego 2015.), očekujemo da će opća razine cijena prestati padati na godišnjoj razini, ali rast će se zadržati na vrlo niskoj razini, oko jedan posto – zaključuju u HGK.

Glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić očekuje kako će ove godine prosječna stopa inflacije u Hrvatskoj biti 0,25 posto. – S time da će se u prvih sedam mjeseci kretati oko nule. Ponajprije, tako niska razina inflacije posljedica je niskih cijena energenata, odnosno goriva. No zbog te niske cijene poboljšana je kupovna moć građana i financijski manevar tvrtki – smatra Stojić.

Makroekonomski analitičar Erste banke Milan Deskar-Škrbić kaže kako očekuje da će u 2016. inflacija biti jedan posto. – Na njezino kretanje utjecat će postupno jačanje domaćih potražnje i popuštanje deflatorskih pritisaka s troškovne strane, koji bi mogli biti dodatno ublaženi malo slabijim tečajem kune i eura koji na kraju 2016. vidimo na 7,70 – kaže Deskar-Škrbić.

Stojić nadalje objašnjava kako bi u sektorima u kojima je veća konkurentnost mogla pasti cijena finalnih proizvoda i usluga, a ondje gdje to nije slučaj, niže cijene goriva omogućit će oporavak marži. Zbog toga bi tvrtke ove godine mogle raditi na oporavku profitabilnosti, naravno, one koji mogu, a neki bi višak novca zbog nižih cijena goriva mogli upotrijebiti za razduživanje.

Inače, mnogo hrvatskih tvrtki ostvaruje ispodprosječnu ili čak rubnu profitabilnost, zato im je pad cijena goriva dobrodošao. Neki bi višak sredstava mogli usmjeriti u nova ulaganja, možda i nova zapošljavanja – kaže Stojić. Cijene energenata ove će godine u prosjeku vjerojatno biti niže, kao i cijena servisiranja dugova. Europska središnja banka (ECB) nastavlja monetarnu relaksaciju, HNB nastavlja likvidnosnu politiku radi jačanja kreditne aktivnosti. Sve to trebalo bi olakšati poslovanje tvrtkama.

Međutim, tvrtke su opterećene brojnim nametima i parafiskalnim davanjima. Treba provesti restrukturiranje državnih tvrtki koje nisu učinkovite i koje previše sudjeluju u gospodarstvu, zbog čega poduzetnici na kraju plaćaju ili naplaćuju više cijene – zaključuje Stojić.

Cijene finalnih proizvoda i/ili usluga najviše ovise o tržištu i konkurenciji, zato su mogućnosti poduzetnika u formiranju cijena ipak ograničene. – Takav slučaj već je zabilježen kod prijevoznika koji u vrijeme izraženog rasta cijene nafte nisu mogli adekvatno podizati svoje cijene, a ni sada ih, u vrijeme njezine niske cijene, ne smanjuju – objašnjavaju u HGK.

U Komori ističu kako je cilj svakog poslovanja ostvarivanje dobiti, pa je svakom poduzetniku prepuštena odluka kako će formirati odnos između svojih prihoda i rashoda. – Naravno, svi su poduzetnici dio tržišta i svoje odluke moraju uklopiti u njegovo funkcioniranje. Svoje bi cijene cijeni goriva potpuno mogli prilagoditi samo tržišni monopoli, a takvih danas gotovo nema – kažu u Komori.

Istodobno, zanimljivo je da su cijene hrane i pića gotovo ostale istovjetne kao 2014. Također, u prosincu 2015. u usporedbi sa studenim te godine proizvođačke cijene industrijskih proizvoda za industriju ukupno su bile niže za 1,2 posto, a u odnosu na prosinac 2014. za četiri posto. Bez cijene energije, cijene su u prosincu 2015. u usporedbi sa studenim 2015. zadržale stabilnost, a u usporedbi s prosincem 2014. bile su niže za samo 0,4 posto.

I dolar je faktor koji će izravno utjecati na kretanje cijena goriva. Predviđa se njegovo jačanje, stoga naši izvoznici, ali i uvoznici s dolarskih tržišta, ove godine moraju biti na oprezu. – Jačanje dolara za izvoznike na dolarska tržišta znači povećanje konkurentnosti. Međutim, mnogo se piše o tome kako se gubi korelacija između kretanja tečaja i vrijednosti izvoza jer vrijednost izvoza sve više određuju karakteristike proizvoda u odnosu na njegovu cijenu; naravno, to vrijedi pri manjim promjenama tečajeva.

S obzirom na pretežnu orijentaciju izvoznika iz Hrvatske na ostale članice Europske unije i zemlje u okružju, a riječ je oko 85 posto izvoza, i slabu sklonost otvaranju novih tržišta predviđeno jačanje dolara u ovoj godini neće previše utjecati na ukupnu vrijednost izvoza – smatraju u HGK. S druge strane, budući da se s dolarskih tržišta uglavnom uvoze specifični proizvodi poput nafte, banane, kakaa, ribe, pojedinih marki automobila, takav se uvoz uglavnom ne može supstituirati. – Ako procijene veće promjene u tečaju, uvoznici se mogu samo dugoročnim ugovorima pokušati zaštititi od valutnih rizika – zaključuju u Hrvatskoj gospodarskoj komori.