KALID AL-FALIH Najveća naftna kompanija na svijetu Aramco izlazi na burzu

Nitko ne zna koliko vrijedi Aramco, saudijka državna naftna kompanija, ali pretpostavlja se da je riječ o dva do deset bilijuna dolara. Kompanija ne objavljuje svoje prihode ili zaradu, a ne zna se ni što sve poslovno carstvo toga giganta obuhvaća ni što bi se stavilo na burzu. Ipak je najava da bi i djelić kompanije, tvrdi se samo pet posto (kalkulira se i s 20 posto), mogao izaći na burzu izazvala veliko zanimanje investitora. Bez obzira na to kolika će se vrijednost ponuditi, bit će to više od bilo koje ikada uvrštene kompanije na svijetu.

Samo jedan od navedenih razloga bio bi vjerojatno dovoljan za nešto radikalnije poteze, stoga ne čudi niz donedavno nezamislivih odluka u teokratskoj diktaturi s Bliškog istoka. Kako bi se namaknulo svježa sredstva za krpanje rastućeg ponora u proračunu, Saudijci će prvi put uvesti porez na dodatnu vrijednost (pet posto na sve osim osnovnih namirnica) i carine na zaštitena pića i duhan, smanjiti subvencije za struju, vodu i stanovanje, privatizirati dijelove gospodarstva, ali, najvažnije, razmišljeti o javnoj ponudi dionica svoga krunskog dragulja, državne naftne kompanije Saudi Aramco. No ono što bi u nekim ne tako davnim vremenima bilo prvoklasno ulaganje koje ne zahtijeva previše razmišljanja, danas kod mnogih analitičara izaziva solidnu dozu skepsa.

Bez obzira na nešto izmijenjene okolnosti, početkom siječnja najavljeno razmišljanje o izlasku najvećeg proizvođača nafte na svijetu na tržište (rezerve od 268 milijardi barela, nepotvrđene i dovođene u pitanje, skoro su 11 puta veće od najveće privatne naftne kompanije Exxona), vjerojatno i najvrjednije kompanije na svijetu (trenutačno najvrjedniji Apple težak je ‘tek’ 540 milijardi dolara), pobudilo je velik interes investitora, banaka i analitičara. Konačna odluka, tvrdi sin kralja Salmana Muhamed bin Salman, bit će donesena u sljedećih nekoliko mjeseci, no već je sada očito njegovo stajalište o tom nesumnjivo velikom poslovnom potencijalu.

– Vrlo sam entuzijastičan glede toga. Vjerujem da je to u interesu saudijskog tržišta, Aramca, veće transparentnosti i borbe protiv korupcije, ako je ima – rekao je britanskom Economistu.

S obzirom na to da se situacija u međuvremenu samo pogoršala i sugerira duže razdoblje iznimno niske cijene nafte, IPO Aramca sve je opipljiviji. Tvrdnje predsjednika kompanije Kalida al-Faliha da će još tijekom ove godine cijene rasti jer je sadašnji trend ‘iracionalan’, trenutačno djeluju više kao maštanje.

– Tržište je pretjeralo u rušenju cijene i preokret je neizbježan – rekao je u Davosu prošli tjedan Falih. Cijene bi naravno mogle početi rasti u nekom trenutku, međutim, tako dubok pad trebat će vremena za vraćanje u stvarnu isplativost, čak i u dobrom scenariju.

Malo će tko sporiti sa svim sigurno jednu od najvećih vrijednosti u povijesti, usprkos lošim uvjetima, očitom izlasku nafte iz svog zenita i Saudijskoj Arabiji sve nena- klonjenijoj geopolitičkoj situaciji. Aramco je vjerojatno vrijedan bilijune dolara, ali zasad postoji cijeli niz nepoznanica koje potencijalne investitore ispunjavaju sumnjom, od velike tajanstvenosti poslovanja, preko otvorenosti eventualnog izlaska na burzu (hoće li kupnja biti otvorena strancima) do pitanja što će točno biti na prodaju. Navodno su na stolu razne opcije, od prodaje samo nekih kompanija kćeri u ‘downstream’ segmentu (rafiniranje i prodaja), do udjela u roditelju koji, među ostalim, proizvodi sirovu naftu.

Sasvim očekivano, prodaja nekih većih udjela u zlatnoj koli kraljevskih obitelji i kompletne saudijanske ekonomije ne dolazi u obzir. Jedna od varijanti prodaje je oko pet posto udjela (makar glasine kruže da se kalkulira s do 20 posto) i to u Rijadu, premda su izmjene do konačne odluke vrlo moguće. Najveći problem za investitore predstavlja manjak elementarnih podataka, no to bi se u slučaju izlaska na burzu moralo, barem donekle, promijeniti. S obzirom na to da kompanija ne objavljuje svoje prihode ili zaradu, kao i da se uopće ne zna što sve poslovno carstvo toga giganta točno obuhvaća, nije poznata vrijednost kompanije. Procjene se kreću od dva do čak deset bilijuna dolara, tako da bi i znatno manja vrijednost od najniže procijenjene bila daleko viša od bilo koje uvrštene kompanije na svijetu.

Sljedeći izvor briga, u nedostatku potvrđenih informacija, leži u rasponu te kompanije i njezinoj isprepletanosti s državom. Iako se čini dobro vođenom, investitore bi moglo odbiti korištenje njome za financiranje cijelog niza državnih projekata, od socijalnih programa do osobnog luksuzna članova kraljevske obitelji (portfelj, primjerice, uključuje putničke avione poput Boeinga 747 i nogometne stadione). Za ilustraciju, Aramco upravlja bolničkim sustavom koji može liječiti 360 tisuća ljudi, sveučilištem i sustavom obrane od poplave oko grada Jeddaha, sudjeluje u gradnji gradova, brodogradnji, solarnoj energiji, tehnološkim hubovima…

Slična iskustva u Rusiji i Brazilu ukazuju na kompliciran odnos s državnim vlasnikom zbog nejasnih fiskalnih pravila koja se olako mijenjaju i proizvoljnog posezanja u kasicu prasica kompanije za političke projekte, što legalne, što nelegalne. Sve to treba kvadrirati u slučaju autoritarne monarhije s pripadajućim srednjovjekovnim dvorskim igrama moći, koja je u potpunosti ovisna o nafti i Aramcu, baš kao i kraljevska obitelj čija moć i bogatstvo izviru iz nje.

Što se interesenata tiče, pretpostavka je kako bi veliki igrači iz industrije bili svakako zainteresirani, zbog strateških implikacija ulaska u saudijsku naftnu kompaniju, ali bi interes drugih očekivanih ulagača poput privatnih mirovinskih ili državnih ulagačkih fondova bio manji, pogotovo imajući u vidu trenutačno nepovoljne uvjete na tržištu. Interes je zato neupitan kada su u pitanju financijske institucije koje bi sudjelovale u pripremi IPO-a, ako ne zbog zarade onda zbog prestiža. Iako bi vjerojatno bila riječ o majci svih izlazaka na burzu, zarada bi na kraju bila znatno manja od očekivane, posebice stavljenja u omjer s uloženim trudom. Naknade u ovakvim slučajevima mogu iznositi i samo 0,01 posto (državna kompanija), a neizbježna je i nepodnošljiva konkurencija (za izlazak kineskog Alibabe bilo je potrebno 30-ak banaka, a prikupljeni iznos bio je 25 milijardi dolara).

Tu je i pitanje vrijednosti onoga što će na kraju biti uključeno u uvrštavanje, a to će sigurno biti znatno manji dio ukupne vrijednosti kompanije. S obzirom na to da je još uvijek vrlo rano, može se samo pogađati iz ruke koja će se vrijednost naći na bubnju, pa jedna procjena govori o 100 do 500 milijardi dolara. Još uvijek jako mnogo i najviše u povijesti, ali daleko od cijeloga kolača. S druge strane, banke koje budu isključene iz toga pretrpjjet će nesumnjivo udarac svom imidžu i pasti na ‘ligaškoj ljestvici’. U prvom se redovima stoga može očekivati HSBC, najveći igrač prema tržišnom udjelu na prostoru Bliskog istoka i Afrike, Citi, Barclay’s, Bank of America, Merrill Lynch i Deutsche Bank.

Sve navedeno, naravno, možda se i ne dogodi, postoje oprečna mišljenja u najvišim ešalonima saudijске vlasti. Princ je svakako najvažnija osoba kada je riječ o saudijskoj nafti, ali nije jedini faktor i ima protivnika ideji bilo kakvog prodavanja udjela u kravi muzari. Već je njegovo nenadano i maglovito najavljanje mogućnosti, bez prave pripreme i očito bez relevantnih konzultacija, izazvalo nelagodna šaputanja po ultrakonzervativnoj vjerskoj despociji. Ako se njegovi planovi realiziraju, uza sve razloge za oprez, investitora sasvim sigurno neće nedostajati, a u pitanju će biti najveći izlazak na burzu u povijesti.

Brojke su vrlo uvjerljive i primamljive, to je neosporno. Aramco ne samo da posjeduje najveće rezerve na svijetu (12,5 posto svjetske srove naftne), već i proizvodi vrlo jeftino zahvaljujući tehnički vrlo lakom eksploatiranju nafte (12 dolara po barelu iznosi operativni trošak, niži je jedino u Kuvačtu). Tako je 2014. izbacio 3,5 milijardi barela srove naftne, od čega je 2,5 milijardi izvezeno.