Orešković među ideološkim balvanima najvećih stranaka

Orešković je otklonio ideološke balvane i slijeva i zdesna: poduzeća u kojima je radio propala bi da su 14 sati raspravljala o ustašama i komunistima, a registri izdajnika i lustracija nisu u njegovu fokusu.

Zašto naši studenti, znanstvenici, stručnjaci, poduzetnici tako često uspjevaju u drugim, mahom zapadnim državama, a ne uspjevaju kod kuće? Logičan odgovor glasi: zato što se ondje mogu posvetiti cilju, a ne moraju se baviti sklanjanjem balvana s puta. Naš je ideologizirani odgovor drukčiji: zato što imaju dobre temelje, naše široko obrazovanje, najbolje na svijetu, toliko široko da se bez problema mogu prilagoditi ma kamo došli i biti bolji od tamošnjih fahidiotskih Švedana, Engleza, Kanada… O Amerikancima da i ne govorimo. Može neki nevjeri Toma upitati: a zašto smo onda mi kao država, kao gospodarstvo, kao sustav tako neuspješni kad smo već tako obrazovno široki i superiorni? Ideologizirani odgovor glasi: zato što nas stalno pljačkaju. Pljačkaju nas izvana i iznutra: imperijalističke sile, svjetski financijski lobiji, strane banke i multinacionalne korporacije, unutarnji politički neprijatelji…

U takvo ideološko zastranjeno i politički okovano društvo stigao je premijer Tihomir Tim Orešković. Tim iz drugog svijeta umjesto sukoba ponudio je zajedništvo, umjesto širine ponudio je fokus – zajednički fokus na razvoj, uklanjanje političkih balvana koji koče uspjeh pojedinca i uspjeh gospodarstva, uspjeh društva i države. I odmah je, dakako, našao na – balvane. Za početak iz redova oporbe. Ne treba očekivati da će oporba pljeskom dočekati mandatara. No ono što je iz oporbenih redova u Hrvatskom saboru izgovoreno na adresu Tihomira Oreškovića zvučalo je kao govor iz nekoga drugog vremena i sustava: od uvreda na račun njegova poznavanja jezika, podcjenjivačkih ocjena njegovih kompetencija i primjerenosti njegove prezentacije koje su dale osobe čije je jedino profesionalno iskustvo političko uhljebljivanje, preko prepoznavanja masonske zavjere i prokletstva krupnoga kapitala do orkestriranog napada na ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića na temu fašizma, posljednjih godina vrlo popularnu u političkim obraćunima propuštenje ljevice – od Baltika do Jadrana i Crnog mora.

U naš politički život, u kojem sjedi sve sâm da Vinci do da Vincija, nije uputno uvoditi praksu fokusiranja na prioritete, pozivati na kompetenciju, postavljati selekcijske kriterije, što je upravo Mr. Tim najavio i počeo činiti već formiranjem Vlade. Prve je balvane s oporbe strane premijer Orešković otklonio s dvije rečenice. Prvo: poduzeća u kojima je radio propala bi da su toliko raspravljala o ustašama i komunistima. I drugo: ta 14-satna rasprava nije mu bila teško razumljiva zbog lingvističkih teškoća, nego zbog sadržaja. Vjerojatno je i to pridonijelo da, političko-medijskom obezvjeđanju unatoč, prema ispitivanjima javnog mnijenja odmah dobije mnogo veću potporu građana nego saborskih zastupnika.

Ali nije dugo čekao ni prvi balvan iz savezničkih redova. Pojavio se u obliku ministra branitelja Mije Crnoje. Dok je premijer pozivao na zajedništvo i fokus na razvoj, ministar Crnoja (iz HDZ-ove kvote) i njegov alter ego Josip Vidović medijski su najavljivali registre izdajnika, neku svoju lustraciju, pucajući premijeru u noge. Učinili su to iz pozicije ministarstva koje nema baš nikakve sadržajne osnove vlastitog postojanja, nego ga održava puka politička praga. I taj je balvan premijer Orešković otklonio jednom rečenicom: ti registri i lustracija nisu u njegovu fokusu. Rješavanje pitanja Crnoja prepustio je svojim (političkim) potpredsjednicima Karanmarku i Petrovu. No pitanje je koliko će se premijer moći fokusirati na razvoj bude li se svaki dan morao baviti neutralizacijom balvana.

Zasad je izgledno da ga Milanovićev SDP kao oporba želi zaposlit upravo uklanjanjem balvana, da je fokusiran na difamaciju i brzo rušenje Vlade, i to ponajviše u službi unutarstranačkih izbora. Slučaj ‘Crnoja i njegovi registri’ baca sumnju na to da je i HDZ zbog unutarstranačkih izbora i razmirica sklon sličnom postupanju koje odvlači fokus od sastavom možda najkvalitetnije vlade koju smo dosad imali. Na potezu je Tim Orešković: ili će pokazati manire vođe i vratiti razvojnom fokusu svoju vladu, prije svega svoje potpredsjednike, početi ostvarivati najavljenje promjene te postupno za njih pridobivati građane, a možda zatim i dijelove oporbe. Ili će projekt propasti, Tim otići, Vlada se raspasti. A Hrvatska u nepromijenjenom stanju – sve da Vinci do da Vincija – čekati da se ekonomski i politički pretvori u Grčku.