Premijer nije makroekonomist. Ali ako se već pohvalno izrazio o domaćoj zadaćoj koju su napravili njemački ekonomisti pod vodstvom Hans-Wernera Sinna, što je logičnije nego da mu on bude savjetnik?
Pazi da ti se želje ne počnu ispunjavati! Na to me posljednjih dana upozoravaju prijatelji, redoviti čitatelji ‘Ekonomalija’. Razgovori idu otprilike ovako:
– Jesi li zazivao biznismena za premijera?
– Jesam.
– Jesmo li ga dobili?
– Jesmo.
– I, što kažeš?
– Još ništa konačno. Kao i njegovi prethodnici, ima pravo na sto dana poštete.
– Jesi li prizivao da svoj program izloži bar prezentacijom u Power Pointu?
– Jesam.
– I, što kažeš?
– Kažem da nije ostavio dobar prvi dojam. Ali opet, dajmo mu sto dana kao i drugima.
– Dobro. Ali hajde budi hrabar, kad te krenulo, pa reci što bi još poželio kad je nova vlada u pitanju. Pa da ti i to za nekoliko tjedana nabijem na nos!
Iskreno, sad me već strah smisliti treću želju kad je o novoj hrvatskoj vladi riječ. Ali kad sam se već usosio, nema smisla sad odustajati. Dakle, sad bih od ‘zlatne ribice’ poželio da premijer Tihomir Orešković odabere kvalitetnoga ekonomskog savjetnika i uz njega jednoga komunikacijskog maga.
Prije argumentiranja iznesene teze samo jedna mala digresija povezana s inzistiranjem na sto dana. Ova je vlada formirana u kaotičnim okolnostima. Kandidat za ministra financija u tri se sata pretvorio u kandidata za premijera. Dosadašnji Oreškovićevi nastupi veoma su nedoradeni, ali ima izgleda za popravni prijami ispit. A možemo se vratiti četiri godine unatrag i vidjeti kakva je kakofonija vladala u Milanovićevu orkestru novopečenih ministara…
Osim toga, kad kolumnist dobromjerno daje kredit od sto dana novoj vladi, onda dobiva i kapital da nakon toga, ako bude trebalo, ima veću vjerodostojnost od onih koji od svakoga očekuju da od prvog dana bude supermen.
Vratimo se želji da Orešković uzme ekonomskog i komunikacijskog savjetnika. Pokazuje se da bi Orešković vrlo vjerojatno bio solidan ministar financija. Ali za makroekonomskog stratega, čini se, nema iskustva. Ili kapaciteta. On je, ipak, prije svega financijaš. Pa imamo situaciju da Vlada ima dva ministra financija. Premijera i imenovanog ministra financija Zdravka Marića. Imamo dva vezna igrača, a nijednog špic-igrača!